Širom svijeta 8. marta obilježava se Međunarodni dan žena, dan kojim se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća žena, ali i podsjeća na dugogodišnju borbu za ravnopravnost i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava.
Iako borba za prava žena traje više od jednog vijeka, ona ni danas nije završena.
Žene širom svijeta i dalje se suočavaju s predrasudama, diskriminacijom i takozvanim ‘staklenim stropom’, posebno u poslovnom okruženju.
U mnogim društvima žene i dalje zarađuju manje od svojih muških kolega, a nerijetko su izložene seksualnom uznemiravanju, mobingu i različitim oblicima nasilja.
U pojedinim dijelovima svijeta ženama su i dalje uskraćena osnovna ljudska prava, što pokazuje da borba za ravnopravnost još uvijek traje.
Kao i mnogi drugi praznici, i Međunarodni dan žena s vremenom je djelimično izgubio svoju izvornu poruku.
Danas se često svodi na poklanjanje cvijeća i simbolične gestove pažnje, dok se suština ovog dana – borba žena za jednaka prava često zaboravlja.
Mnogi ne znaju da 8. mart nije dan koji slavi samo ‘ženski rod’, već podsjeća na historijsku borbu žena za bolje radne uslove, pravo glasa i društvenu ravnopravnost.
Među najvažnijim rezultatima te borbe izdvajaju se uvođenje osmosatnog radnog vremena, borba za jednake plate za muškarce i žene, pravo glasa, bolja zdravstvena zaštita žena te podrška majkama i porodiljama.
Dan žena ustanovljen je na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista, 8. marta 1910. godine u Kopenhagenu, na inicijativu Njemice Klare Cetkin, tadašnje liderke ženskog radničkog pokreta.
Prvi put je obilježen 1911. godine u Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj, kada je više od milion žena i muškaraca prisustvovalo skupovima na kojima je zahtjevano da žene glasaju na izborima, da im se omogući da zauzimaju javne položaje, da imaju pravo na rad i stručno obrazovanje.
Demonstracije radnica održavale su se u skoro svim većim evropskim gradovima svake godine do 1915. i širenja Prvog svjetskog rata.
Glavni zahtjev bio je da evropske zemlje konačno uvedu univerzalno pravo glasa. Ideja praznika je poziv svima da daju svoj doprinos ukidanju diskriminacije žena u teoriji i praksi, ali i apel vlastima da politika koja se vodi bude u skladu sa potrebama žena.
Crveni karanfil je postao simbol 8. marta zbog svoje povezanosti sa radničkim pokretom, borbom za prava žena i idejama socijalne pravde.
Početkom 20. vijeka Međunarodni dan žena nastao je u okviru socijalističkog i radničkog pokreta u Evropi.
Pošto je crvena boja bila simbol radničke borbe, solidarnosti i revolucije, crveni karanfil je postao cvijet koji se poklanjao ženama kao znak poštovanja i podrške njihovoj borbi za ravnopravnost.
Crveni karanfil nosi i dodatnu simboliku. Crvena boja predstavlja hrabrost, poštovanje i borbu za pravdu, dok sam cvijet simbolizuje pažnju i zahvalnost. Zbog toga se vremenom ustalio običaj da se na Dan žena poklanja upravo ovaj cvijet, kao mali znak priznanja za doprinos žena u porodici i društvu.
Slika ravnopravnosti muškaraca i žena u svijetu je razlolika i zavisi od zemlje do zemlje. U nekim krajevima svijeta žene su i dalje potpuno obespravljene, dok su u pojedinim zemljama uspjele da dosegnu približno jednak položaj sa muškarcima. Sve ovo ukazuje da borba koju je simbolično započela Klara Cetkin u mnogim dijelovima svijeta i dalje traje.
Klara Cetkin je jedna od najvažnijih istorijskih ličnosti u borbi za prava žena i smatra se simbolom nastanka Međunarodnog dana žena. Rođena je 1857. godine u Njemačkoj i tokom svog života bila je političarka, socijalistkinja i aktivistkinja koja se zalagala za ravnopravnost žena u društvu.
Svoj rad posvetila je borbi za pravo glasa, bolje radne uslove i političku jednakost žena, vjerujući da se prava žena ne mogu odvojiti od šire borbe za socijalnu pravdu.
Klara Cetkin je bila veoma aktivna u socijalističkom pokretu i posebno se bavila pitanjem položaja žena radnica. Smatrala je da žene treba da budu ravnopravne sa muškarcima u svim oblastima života, uključujući politiku i ekonomiju. Tokom svog rada uređivala je i časopis „Jednakost“ koji je bio namijenjen ženama radnicama i služio je kao sredstvo za širenje ideja o ravnopravnosti i socijalnoj pravdi.
Najveći doprinos Klare Cetkin povezuje se sa nastankom Međunarodnog dana žena. Na Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalističkih žena održanoj 1910. godine u Kopenhagenu predložila je da se svake godine obilježava poseban dan posvećen borbi za prava žena. Ideja je bila da se tim danom skrene pažnja na potrebu za jednakim pravima, posebno na pravo glasa za žene.
Prijedlog Klare Cetkin podržalo je više od sto delegatkinja iz sedamnaest zemalja koje su učestvovale na konferenciji. One su jednoglasno prihvatile ideju o međunarodnom danu posvećenom ženama. Cilj ovog dana bio je da podstakne žene širom sveta da se organizuju i bore za svoja politička i društvena prava.
Zahvaljujući svom političkom i društvenom angažovanju, Klara Cetkin ostala je upamćena kao jedna od ključnih ličnosti u istoriji ženskog pokreta. Njena ideja o obeležavanju Dana žena postala je simbol borbe za jednakost, solidarnost i prava žena širom sveta, zbog čega se njeno ime i danas vezuje za ovaj značajan međunarodni praznik.
