NEZAVISNE NOVINE
Najveća bolest savremenog društva nije ni dijabetes, a nisu ni maligna oboljenja, već je, nažalost, to što smo se međusobno udaljili, što sa sobom nosi nedostatak empatije i solidarnosti, ističe za „Nezavisne novine“ sociolog Vladimir Vasić povodom Svjetskog dana solidarnosti.
Naime, Svjetski dan solidarnosti svake godine obilježava se 20. decembra, a solidarnost nam je uvijek najpotrebnija kada se društvo nađe u određenom problemu.
Kako je rekao Vasić, solidarnost se kod građana pokazuje samo kada su neke velike nesreće u pitanju.
„Mi danas živimo u potrošačkom društvu, gdje je ekonomija glavni dio našeg života. Mislim da ljudi instinktivno djeluju da obezbijede sebi sto više sredstava“, rekao je Vasić.
Kako je dodao, u teškim elementarnim nepogodama u ljudima se probudi instinktivna strana, a kako ističe, to ga s jedne strane ohrabruje, a sa druge zabrinjava.
„Kada su neke elementarne nepogode, tu se pokaže najviše solidarnosti. Paradoksalno je to da su nas nesreće u devedesetim godinama udaljile, ali sada nas zbližavaju“, rekao je Vasić, dodajući da mi danas živimo u vremenu egoizma i egocentrizma, gdje smo međusobno udaljeni jedni pod drugih.
„Bolest savremenog društava je ovo što smo se međusobno udaljili, samim tim udaljavanje znači i nedostatak empatije i solidarnosti, kao i dobrog odnosa među ljudima“, rekao je Vasić.
Kako ističe, zadatak porodice i samih roditelja je da djecu uče tome koliko je solidarnost važna, pa čak i ono malo što imamo treba podijeliti sa drugima da bi svi imali.
„Mi se po prirodi moramo oslanjati jedni na druge, kolike god bile razlike, mi moramo da se oslanjamo jedni na druge. Mi smo socijalna bića i ne možemo ništa da rješavamo sami“, rekao je Vasić.
Željko Mastikosa, koordinator Servisa za personalnu asistenciju i pomoć u kući Humanitarne organizacije „Partner“ iz Banjaluke, rekao je za „Nezavisne novine“ da je mišljenja da je ekonomska situacija ove godine i te kako uticala na solidarnost građana.
„U oblasti u kojoj mi radimo teško je reći da je bilo solidarnosti u nekom velikom obimu. Sa moje tačke gledišta, u prethodnim godinama mnogo je više bila istaknuta pomoć prema drugim licima, bilo da se radi o starim licima ili o osobama sa nekim vrstama invaliditeta“, rekao je Mastikosa.
Prema njegovim riječima, ekonomska situacija navela je građane da više misle o sebi, a kako kaže, svako muku muči sa svojim kućnim budžetom.
„S obzirom na to da naša organizacija svakodnevno pomaže ljudima, odnosno posjećujemo ljude, vidimo na koji način žive, te možemo da stvorimo realnu sliku koliko je njima zaista teško“, rekao je Mastikosa.
Kako je dodao, solidarnost smo ostavili po strani, jer se vodimo time da je svima teško.
„Pomoć starim licima je i te tako potrebna, a taj problem je potrebno adekvatno riješiti. Finansije nekad znače puno, ali šta vrijedi da nekom date socijalnu pomoć ili neki dodatak ako taj neko nema koga da pošalje da mu kupi osnovne namirnice za život“, naglašava on.
Iako Udruženje građana „Mozaik prijateljstva“ u Banjaluci nije humanitarno udruženje, oni se i te kako bave humanitarnim radom, a kako ističe Miroslav Subašić, sekretar ovog udruženja, bez solidarnosti građana ne bi bilo života.
„Kada ne bi bilo solidarnosti, ne bilo života, odnosno ne bi bilo ljudi na ovim prostorima kao ni javne kuhinje. U ovoj godini je uz solidarnosti građana na ovim prostorima urađeno mnogo toga“, rekao je Subašić.
