NEZAVISNE-
Članovi porodica su tokom pandemije virusa korona više upućeni jedni na druge, a neki od njih su to psihički loše podnijeli, pa su često bile prisutne scene razdora, bračnih svađa, netrpeljivosti. Ipak, kako se situacija mijenja, pandemija se smiruje, ti problemi se polako rješavaju, ističu psiholozi i sociolozi povodom obilježavanja 15. maja, Međunarodnog dana porodice.
„Zbog toga je došlo do eskalacije porodičnog nasilja. Naravno, to su sve standardni oblici koji su bili i ranije, ali su bili dosta intenzivniji u tom periodu, posebno ako se osvrnemo na onaj period potpunog lockdowna. A kako se sve počinje smirivati i otvarati, rješavaju se i ti problemi“, ističe Blaženovićeva.
Biljana Milošević Šošo, profesor sociologije na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, kaže da su porodice koje su bile stabilne i prije tog perioda uspjele izboriti se sa svim ovim nedaćama koje je donijela korona.
„Oni koji su bili više upućeni jedni na druge su to možda psihički i zbog strukture svoje ličnosti teže podnijeli, pa su često bile prisutne scene razdora, bračnih svađa, netrpeljivosti. Ipak, uslovno rečeno, kvalitetne porodice, sa zdravom porodičnom klimom, ovo uspijevaju prevazići“, ističe Milošević Šošo.
Dodaje da vjeruje da su djeca unutar porodice bila na neki način srećna zato što su roditelji bili uz njih tokom zatvaranja i policijskog časa.
„S obzirom na to da su djeca uvijek odsutna, borave u vrtićima, školama, tada su imala nešto više dodira sa svojim roditeljima. Vjerujem da su se oni mnogo više obradovali što su njihovi roditelji uz njih i oni su, bez obzira na način i sistem obrazovanja, kroz to najbolje prošli“, kazala je Milošević Šošo.
Iz Ombudsmana za djecu Republike Srpske su z kazali da krizne situacije i vanredna stanja uvijek dovode u pitanje ostvarivanje osnovnih potreba, koje se prije svega odnose na sigurnost cijele porodice i uvijek izazivaju osjećaj nesigurnosti.
„Roditelji su u strahu i pod stresom zbog brige kako sačuvati porodicu od infekcije, kako sačuvati posao, savladati školsko gradivo, kako pomoći roditeljima koji su bolesni, a to se odražava i na funkcionisanje cijele porodice i nosi rizik nasilja u porodici. To je sve zajedno znatno doprinijelo drugačijem određivanju prioriteta i razumijevanju da je najvažnije sačuvati živote i zdravlje, a posebno najmlađih“, kazali su iz Ombudsmana za djecu RS.
Ističu i da su djeca u vrijeme pandemije upućena na korištenje interneta i digitalnih tehnologija, te su u toj komunikaciji izloženi rizicima koji su prijetnja njihovom psihofizičkom razvoju, prije svega različitim oblicima nasilja.
Da je nasilje u porodici znatno povećano tokom pandemije, potvrdila je i Amela Bašić Tomić, koordinatorka sigurne kuće u Banjaluci, koja kaže da su u periodu pandemije imali povećan broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici u procentu od 20 do 30 odsto, što je pokazalo koliko pandemija, kao i svaka krizna situacija, dalekosežno pogađa žene i ostavlja određene posljedice.
„Te mjere koje se odnose na sprečavanje i izbjegavanje kontakta sa socijalnom sredinom su dovele do toga da dođe do eskalacije nasilja u porodici i da porodica zapravo postane najnesigurnije mjesto za veliki broj žena koje su prijavljivale nasilje“, kazala je Bašić Tomićeva.
