Osamdesetdvogodišnji Živko Petić iz Poljavnica kaže da ima veliku porodicu, unučad, praunučad i jedno čukununuče.
Razgovor počinje pričom o najmlađem članu porodice, čukununuci Teodori, koja je rođena 27.aprila u Austriji. Zbog zatvorenih granica, cijela porodica trenutno nije u mogućnosti da vidi najnovijeg člana, a Živko se nada da će uskoro upoznati čukununuku.
„Nadam se da će biti boljih vremena i da ću doživjeti da vidim čukununuku Teodoru.“
Dobro raspoložen, pričljiv i susretljiv, Živko Petić kaže da su sa njim dvije kćerke, a da ga redovno obilaze potomci. Raduje se svakoj posjeti djece, a i oni vole da ga obiđu:
„Uvijek mi dolaze i unučad i praunučad, vesele se kad dođu, oni su mi i desna i lijeva ruka.“
Tokom razgovora prisjetio se prošlih vremena i svog radnog vijeka u „Lignošperu“ u kojem je stekao i penziju.
„Ja mogu reći da je bilo boljih dana, nije bilo ovako ovih bolesti, upamtio sam bila je kuga, odnosno cijepljenje protiv kuge.“
Život sa pokojnom suprugom je proveo u Poljavnicama, a porodica je složna, dok su komšije uglavnom rođaci i prezimenjaci.
„Komšije su dobre, nema nekih svađa,“ kaže Živko.
Ono što ga posebno pogađa je sve manji broj ljudi u selu, a i to je uglavnom srtarije stanovništvo.
Na pitanje kako mu protiču dani tokom vanredne situacije i da li se pridržava mjera zaštite od virusa korona, djed Živko odgovara:
„Svaki dan slušam radio, kod kuće sam, praunuk mi dođe sa maskom, zaštitom. Nisam čuo da ima korone ovdje kod nas.“
Iako je velik broj ljudi otišao u inostranstvo i mnogi su napustili ovo područje, ljudi mu se često jave, pitaju za zdravlje i kako kaže „paze“ na njega.
