U vrijeme moderne tehnologije, društvenih mreža i ostalih stvari koje obilježavaju 21. vijek, ponekad se lijepo podsjetiti da još uvijek ima ljudi koji čuvaju stare kućne radinosti, to jest ručen radove od zaborava. Jedan od takvih primjera je naša sugrađanka Nada Šprajcer koja svoje dane ne provodi ispred televizora i sapunica već ih ispunjava raznoraznim vezovima, pletenjem, pravljenjem zimnica, dekoracija za torte i sličnih stvari. Ručnim radovima bavi se od malih nogu, prije je to više bilo heklanje, a u posljednje vrijeme ona se najviše posvetila vezenju peškira za svadbe i ostale svečanosti. Ona nam je na početku ispričala kako izgleda proces veženja jednog peškira.
„Prvo se peškir porubi, pa se onda ili prišiva čipka ili se radi rukom, kao što ja radim. Zatim se crtež precrta na peškir i to indigo papirom ili novinom i masti, a zatim se doradi olovkom i veze se. Ako radim brzo, onda za sedmicu dana mogu da završim peškir. Međutim, ja to radim polako, ne žurim jer to tako prija mojoj duši.“, priča nam naša sugrađanka i sagovornica.
„Motive nalazim u novinama, razmjenjujem sa drugim ženama koje se time bave, a nešto i sama smislim u svojoj glavi. Od malih nogu sam kreativna, radim to oduvijek, a to sam naslijedila od mame, mama je to radila, zatim tetka, pa tako i ja i sestra.“, dodaje Nada.
Nada je za svog života mnogo toga isheklala, od velikih i malih stolnjaka, zatim prekrivača za krevete, a mnogo toga je i prodala. Kako sama kže već kao djevojčica je počela da štrika, a zatim je uslijedilo sve ostalo.
„Prvo sam počela da štrikam, već kao djevojčica. Moja majka mi je to dugo pokazivala, međutim, od nje to nikako nisam mogla naučiti, a pošto mi je tetka bila u komšiluku i isto je štrikala, ja sam otišla kod nje i zamolila je da mi ona pokaže. Ona je to uradila i tada sam počela da štrikam. Kada sam krenula u peti razred osnovne škole imali smo predmet domaćinstvo i tu sam od pokojne učiteljice Milanke koja nam je predavala taj predmet dosta toga naučila. Ja sam tada sebi uradila svoju prvu majicu sa mustrom, a učiteljica je cijeli svoj život pratila moj rad i često je dolazila kod mene da zajedno štrikamo i heklamo. Kod mene ništa nije šablonski, jer ja kad dobijem neku sliku ili je vidim u novinama, uvijek dodam nešto svoje, tako da su svi moji radovi unikatni.“
Ovaj hobi Nadi pomaže da se opusti.
„Ja se super osjećam dok radim nešto od ovih radova i već se bojim šta će biti ukoliko me vid iznevjeri.“
Nada preporučuje svim mladim osobama da počnu da rade nešto od ručnih radova.
„U svakom slučaju, svako bi trebao da se bavi nekim ručnim radom. To je odličan lijek za srce i dušu, pogotovo za osobe koje su depresivne, da pronađu sebe u nečemu. Može to da bude bilo šta-heklanje, štrikanje, šlinganje…Ja bih svima to preporučila, jer sam i ja imala teških situacija u životu i to me je spasilo, a ko god želi, ja ću mu pokazati da nauči, ništa od tog nije teško i svako može da mi se obrati.“
Nadu Šprajcer većina naših sugrađana poznaje, a svi zainteresovani mogu da je kontaktiraju na broj telefona: 065/758-017. Ukoliko je zdravlje posluži i bude kako je zamislila, Nada planira da svoje radove izloži sljedeće godine na Danima meda i pčelarstva.
