Ivona Krakić je mlada djevojka koja je dugo godina branila boje novogradske Slobode, a nakon završene srednje škole, odlučila je da košarkašku karijeru i školovanje nastavi u Americi. Ona je trenutno na raspustu u svom rodnom gradu pa smo iskoristili priliku da sa njom porazgovaramo o njenoj odluci da uopšte ode u Ameriku, kakav je život tamo i o još ponečemu.
Ivona Krakić je ime poznato našim slušaocima budući da je dugo godina bila košarkašica novogradske Slobode, a bila je aktivna u mnogim projektima dok je pohađala srednju školu. Takođe, gimnaziju je završila sa odličnim uspjehom.
Ivona nam je na početku rekla kako se uopšte odlučila da studira u Americi.
„Ja sam već negdje u trećem razredu srednje škole razmišljala šta bih mogla nakon srednje škole i onda sam shvatila da ovdje, ukoliko ostanem,morala bih da se posvetim siključivo školi i ne bih mogla da nastavim sa svojom košarkaškom karijerom. Ali, pošto sam ja baš onako zaljubljenik u košarku i bilo bi mi baš krivo kad bih morala prestati da se bavim košarkom, odlučila sam da je Amerika jedini način kako bih ja mogla nastaviti svoju edukaciju, ali ujedno i nastaviti košarkašku karijeru. Tako da sam na kraju odlučila da to bude moj put koji je možda najbolji za moju budućnost.“
Kada odlučite da idete u Ameriku ili negdje drugo, prvo morate da napravite dobar video kako biste se predstavili, kaže Ivona.
„Prije svega, potrebno je napraviti promotivni video, to jest video sa svojih utakmica. Ja sam imala sreću da sam par puta nastupala za reprezentaciju BIH tako da sam imala snimljene svoje utakmice sa evropskih prvenstava što mi je pomoglo da napravim što bolji video. Zatim se stupi u kontakt sa trenerima i kada oni vide naš video, kontaktiraju nas ukoliko su zainteresovani i daju svoje ponude, a zatim mi odlučimo šta nam je najprihvatljivije i biramo gdje ćemo ići.“
U nastavku razgovora vratili smo se na Ivonine prve košarkaške korake pa nam je ona rekla kako je od svih sportova odabrala košarku.
„Pa ja sam kao malena pokušala skoro svaki sport koji je bilo moguće trenirati ovdje u Novom Gradu, ali tri puta sam se vraćala na košarku. Cijelo moje društvo iz naselja je treniralo košarku i onda sam ja sa njima odlazila na treninge i gledala treninge i meni se to svidjelo i rekla sam zašto ne pokušam. Na početku je to bila samo zabava, međutim, baš sam zavoljela taj sport i dan danas ne mogu da zamislim dan bez košarke.“
U proteklom periodu razgovarali smo sa Tamarom Radulović koja je igrala sa Ivonom u Slobodi i ona nam je rekla da su one veoma mlade počele da nastupaju za prvi tim, a Ivona nam je rekla da smatra da ih je ovaj period dobro pripremio za život nakon srednje škole, da su postale zrelije i odgovornije.
„Ja sam već u osnovnoj školi igrom slučaja zaigrala za prvi tim i imam osjećaj da je to dovelo do toga da budemo zrelije kao ljudi i kao igrači. Možda je bilo prerano, ali mislim da nam je to dalo jedan vjetar u leđa i podstrijek i da smo tako stekle veliko iskustvo za budućnost i bavljenje košarkom.“
U nastavku razgovora Ivona nam je otkrila kako je uspijevala u ukombinuje učenje, treninge i vannastavne aktivnosti budući da je gimnaziju završila sa odličnim uspjehom, a učestvovala je i u mnogim školskim aktivnostima.
„Ponekad je bilo teško, kada se na primjer preklope dvije stvari na koje bih ja željela da idem, recimo utakmica i nešto vezano za školu. Naravno, škola mi je uvijek bila prioritet, ali od vannastavnih aktivnosti, uvijek sam prednost davala košarci i nastupala sam za košarkaški tim u osnovnoj i srednjoj školi gdje smo više puta osvajale zlatne medalje na regionalnim i republičkim takmičenjima što mi je ostalo u najljepšem sjećanju iz škole. Bilo je ponekad teško, ali uz dobru organizaciju sve se može stići.“, zaključuje Ivona.
Ivona je u par navrata bila i član mlađih selekcija reprezentacije BIH.
„Ja sam dva puta nastupala za U18 i jednom za U20 reprezentaciju BIH, znači nastupala sam tri puta na Evropskim prvenstvima što je bilo jedno jako lijepo iskustvo koje ću uvijek pamtiti i voljela bih u budućnosti da ponovo obučem reprezentativni dres.“
Ono što nam je najzanimljivije kod Ivone je život u Americi o kome je pričala u nastavku emisije.
„Amerika kao Amerika je nešto totalno drugačije od onoga kako smo mi navikli da živimo ovdje. Ne znam ni kako bih to objasnila riječima, nisam ni ja očekivala da će me tako nešto dočekati. Nije uopšte kao što je na filmovima, ali mi se sviđa takav način života i sviđa mi se što puno ulažu u sport i u sportiste i tamo čak i na fakultetu i kod profesora uvijek će sportisti imati prednost u odnosu na druge jer se kroz sport tiče odgovornost i sve što ide uz to.“
Ivona ističe da je na početku bilo teško navići se na drugačiji stil života, ali da je nakon devet mjeseci provedenih u Americi postalo lakše.
„Iskreno da kažem, bilo je na početku teško, naročito prvih par dana kad sam došla, nisam znala puno ljudi. Na početku mi je bilo teško i zbog jezika, ali kasnije kad shvatiš da si ti tu sam, da nema tvojih roditelja, tvojih prijatelja koji će ti pomagati i da je sve na tebi, onda bude malo lakše jer shvatiš da se moraš boriti sam ako želiš postići neki uspjeh.“
Ivona u nastavku priča koliko je teško bilo prelomiti i otići u tako daleko od porodice, prijatelja i dosadašnjeg načina života.
„Ja sam se dosta premišljala i naravno konsultovala sa svojim roditeljima, trenerima i prijateljima i sa ljudima koji su prije odlazili u Ameriku. Bilo je dvoumljenja da li ići ili ne ići, međutim, kada sam sagledala sve opcije, mislim da je ovaj odlazak u Ameriku bila dobra odluka koju sam donijela i definitivno se nisam pokajala.“
Ivona je stipendista Sjedinjenih Američkih Država, a pored košarke, ona i studira.
„Ja tamo studiram, imam sportsku stipendiju i dio je akademska stipendija. Uglavnom svi igrači imaju stipendije, ali zavisi u kom procentu. Internacionalni studenti uglavnom imaju punu stipendiju jer troškovi studiranja su za naše pojmove previše. I to smatram kao jednu veliku prednost što sam internacionalni student jer imam plaćeno skoro čitavo školovanje.“
Iako nema iskustva u studiranju na ovim prostorima, Ivona smatra da je studiranje u Americi lakše od studiranja ovdje.
„Ja bih rekla da je teže studirati ovdje. Meni se čini, kako vidim po mojim drugaricama i mojoj sestri da se uči puno više gradiva, da je sve preopširno, dok je tamo sve više okrenuto prema praktičnoj nastavi, ka nekom razvijanju čitanja i pisanja gdje se mogže analizirati. Više se baziramo prema onome što će nam stavrno trebati jednog dana kada završimo fakultet i zaposlimo se u toj oblasti. Tamo je sve prilagođeno da se može stići i na druge stvari, kao što je sport. Jedino što je meni teže je studiranje na drugom jeziku, jer koliko god dobro poznaješ neki jezik, teže je učiti na tom jeziku jer ipak maternji jezik je maternji jezik.“
Iako je ovdje na raspustu, za Ivonu nema odmora.
„Što se tiče treniranja ovdje preko ljeta, i dalje sam u pogonu. Tu sam sa svojom starom ekipom i zahvalna sam im što su mi dali priliku da treniram sa njima i da se spremam jer opet u avgustu u Ameriku moram doći spremna. Njima nije bitno da li ja treniram ili ne, njima je bitno da dođem spremna što ne mogu bez treninga, tako da nema odmora.“
Ivona još uvijek ne zna tačno šta će kada završi koledž ali ima nekoliko želja.
„Mislim da je još rano pričati o tome, ali meni su neki planovi da odem negdje u Evropu igrati košarku, jer bih voljela da probam neku profesionalnu karijeru, ali ako ne uspijem, nastavila bih školovanje u Americi. Naravno, voljela bih nekada i da mogu pomoći svom prvom klubu, Slobodi, barem savjetima ako nikako drugo“
Ivona smatra da se svi mladi trebaju okružiti pozitivnim ljudima i ne odustajati od svojih snova.
„Mislim da prvenstveno mladi ljudi treba da prate svoje srce, jer šta god da izaberu, bilo tu posla ili ne, teško je raditi nešto što ne voliš cijeli život. Mislim da bi prvo trebalo da se vode onim što vole, šta ih interesuje i da ne slušaju puno neke negativne komentare i nekog ko će ih stalno odvraćati od tog puta jer ja sam imala dosta prepreka i nije mi bilo lako ni da odem ni da odlučim za košarkaški put, ali opet ukoliko imaš jaku volju i ako nađeš grupu ljudi koja je stvarno tu za tebe, mislim da se sve može. Tako da, neka prate ono što vole, okruže se pozitivnim ljudima i onima koji čine nešto u svom životu i to je to.“
