foto ilustracija
agencije
U svijetu se 29. oktobar obilježava kao Svjetski dan borbe protiv moždanog udara, kako bi se javnost upozorila o prirodi i visokom broju slučajeva moždanog udara, njegovoj prevenciji i tretmanu.
Obilježavanje ovog datuma pokrenula je 2006. godine Svjetska organizacija za borbu protiv moždanog udara (WSO) zato se na taj dan organiziraju događaji sa naglaskom na edukaciju, testiranja i inicijative kako bi se poboljašali štetni efekti moždanog udara širom svijeta.
Moždani udar predstavlja jedan od vodećih bolesti, uzroka invaliditeta i smrtnosti na globalnom nivou.
Prema najnovijim globalnim procjenama, u svijetu se godišnje zabilježi gotovo 12 miliona novih slučajeva moždanog udara.
U 2021. godini oko 7,25 miliona ljudi je umrlo od ove bolesti, što čini preko 87 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika.
Od 1990. do 2021. zabilježen je porast smrtnosti od moždanog udara za ~44%, što odražava i porast ukupnog broja oboljelih usljed starenja populacije i rasta rizičnih faktora.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska organizacija za moždani udar (WSO) ističu da je moždani udar drugi vodeći uzrok smrti i treći uzrok invaliditeta u svijetu.
Svjetski dan borbe protiv moždanog udara, 29. oktobra nastoji naglasiti ozbiljnost i visoke stope moždanog udara. Ovaj dan se takođe obilježava kako bi se podigla svijest o prevenciji i liječenju moždanih udara.
Faktori rizika i prevencija
Glavni rizični faktori moždanog udara su dobro poznati i većinom promjenljivi. Hipertenzija (povišeni krvni pritisak) je najznačajniji pojedinačni faktor (poznat i kao “tihi ubica”).
Ostali ključni rizici uključuju kardiovaskularne bolesti (posebno fibrilaciju atrija i druge srčane poremećaje koji mogu izazvati tromboembolije), dijabetes tip 2, hiperlipidemiju, gojaznost, pušenje, prekomjeran unos alkohola i tjelesnu neaktivnost.
Porodična anamneza i dob su nemodificirajući faktori (starije osobe imaju znatno veći rizik). Prema globalnim procjenama, metabolički faktori (hipertenzija, šećerna bolest, poremećaji lipida itd.) doprinose oko 69% svih moždanih udara, dok ponašajni faktori (loša ishrana, pretilost, pušenje, alkohol) čine dodatnih ~35%.
Prevencija moždanog udara se temelji na kontroli ovih faktora rizika. To uključuje: redovnu kontrolu i liječenje povišenog krvnog pritiska, kontrolu šećera u krvi i dislipidemije, prestanak pušenja, smanjenje soli i zasićenih masti u ishrani, povećanje tjelesne aktivnosti i održavanje zdrave tjelesne težine.
Svjetska zdravstvena organizacija i domaće zdravstvene institucije preporučuju i redovne preventivne preglede (npr. mjerenje pritiska, laboratorijske kontrole) te edukaciju stanovništva o rizičnim faktorima. Uvođenje javnozdravstvenih mjera kao što su zaštita od izloženosti stanovništva duvanskom dimu, porezi na zaslađene napitke te dostupnost zdravijih izbora hrane može značajno smanjiti udio rizika.
Prepoznavanje simptoma (FAST) i brza reakcija
Brzo prepoznavanje moždanog udara i hitna medicinska reakcija su ključ za očuvanje života i smanjenje posljedica. Ključni znakovi (eng. FAST) uključuju:
Face (pad ili utrnulost na licu),
Arm (slabost ili nemogućnost podizanja ruke),
Speech (otežan govor ili nerazumljiva riječ)
Time (vrijeme) znači odmah pozvati hitnu pomoć ako se bilo koji od ova tri simptoma pojavi iznenada.
Inicijative Svjetskog dana moždanog udara (WHO/WSO kampanja) upravo naglašavaju važnost FAST-pristupa u javnoj svijesti.
Liječenje i rehabilitacija
U posljednjim decenijama napredak u liječenju moždanog udara (posebno ishemijskog) značajno je unaprijedio ishod bolesti.
To obuhvata intravenoznu trombolizu (primjenu lijekova za razbijanje ugruška) i endovaskularnu trombektomiju (mehaničko uklanjanje ugruška) u kratkom vremenskom razdoblju.
World Stroke Organisation ističe da investiranje u ove metode značajno smanjuje dugoročne troškove njege i poboljšava ishod.
Takođe, organizacija dobro opremljenih jedinica za moždani udar (stroke units) za ranu dijagnostiku i njegu povećava šanse za oporavak. U praksi, zemlje poput Austrije i Slovenije razvijaju nove modele (mobilni tim za moždani udar, teleneurologiju).
Nakon akutne faze bolesti važna je rehabilitacija. Svjetski podaci pokazuju da otprilike 50% preživjelih bolesnika ponovno može raditi ili biti samostalno, dok oko 20–30% ostaje trajno ovisno o tuđoj pomoći.
Zato je neophodna rana i kontinuirana fizikalna terapija, radna terapija, logopedsko vježbanje, kao i psihološka podrška.
Preporuke javnog zdravstva i lokalne inicijative
WHO i Svjetska organizacija za moždani udar (WSO) naglašavaju da su integrirane mjere prevencije i liječenja neophodne za smanjenje opterećenja ovom bolešću.
Svjetski plan za borbu protiv hroničnih nezaraznih bolesti do 2030. predviđa smanjenje smrtnosti od moždanog udara za jednu trećinu.
Na lokalnom nivou značajne su kampanje podizanja svijesti (npr. promocija zdravih stilova života, mjerenja pritiska i šećera).
Među porukama javnog zdravlja ističu se:
- kontrola krvnog pritiska,
- prestanak pušenja,
- zdrava prehrana (ograničavanje soli, šećera i zasićenih masti),
- fizička aktivnost te
- prepoznavanje FAST-simptoma i pravovremeno reagiranje.
