Jedna prijateljska ideja, nekoliko ljudi iz krajiškog kraja i mnogo ljubavi prema fudbalu bili su dovoljni da nastane priča koja danas privlači pažnju u Minhenu i okolini. FC Whitecaps, klub osnovan početkom ove godine, za samo nekoliko mjeseci postojanja napravio je rezultate kojima bi se ponosili i mnogo iskusniji klubovi.
Iza ove zanimljive sportske priče stoje Dario Ostojić, Miran Pejnović i Peter Netzfeger, koji su zajedno pokrenuli klub, dok im u radu i organizaciji veliku pomoć pruža i Mirzet Muminović.
Ideja o osnivanju kluba rodila se početkom godine, nakon dvije godine zajedničkog igranja za jednu njemačku ekipu. Dvojica prijatelja, uz Petera Netzfegera, odlučila su da naprave vlastitu ekipu i okupe ljude kojima su fudbal i druženje i dalje važan dio života.
Ime FC Whitecaps osmislio je upravo Peter, a inspiraciju je pronašao u svom omiljenom fudbaleru Thomasu Mülleru, koji nastupa za kanadski Vancouver Whitecaps.
Ono što je počelo kao ideja nekoliko prijatelja vrlo brzo je preraslo u ozbiljan sportski projekat. Ekipa danas broji gotovo 30 igrača, među kojima su fudbaleri sa prostora bivše Jugoslavije, ali i nekoliko Nijemaca. Liga je namijenjena igračima starijim od 30 godina, a Whitecapsi su već u svojoj prvoj sezoni pokazali da nisu došli samo da učestvuju.
Trenutno se nalaze pri samom vrhu tabele 3. lige Ü-30, na drugom mjestu, uz dvije utakmice manje, i praktično su već obezbijedili ulazak u viši rang.
Međutim, prvenstvo nije jedino takmičenje u kojem su ostavili trag.
FC Whitecaps stigao je do finala Kupa okruga München, takmičenja u kojem su na početku učestvovale čak 64 ekipe. Na putu do finala ekipa je izbacila četiri protivnika iz nekoliko rangova viših od njihovog, što dodatno govori o kakvom se podvigu radi.
Pored toga, Whitecapsi su stigli i do četvrtfinala ljetnog kupa regije, čime su zaokružili izuzetno uspješnu prvu sezonu.
„Sve je počelo kao ideja nekoliko prijatelja“
Kapiten ekipe Dario Ostojić kaže da niko od njih na početku nije očekivao da će se sve razviti ovakvom brzinom.
„Sve je počelo kao ideja nekoliko prijatelja koji su dvije godine igrali zajedno za jednu njemačku ekipu. Početkom godine Miran, Peter i ja došli smo na ideju da osnujemo svoj klub. Mirzet nam se odmah priključio i pomogao oko svega što je bilo potrebno. Htjeli smo napraviti zdravu sredinu, okupiti ljude koji vole fudbal i druženje i jednostavno uživati u svemu tome.“
Prema njegovim riječima, veoma brzo se pokazalo da je ideja naišla na odličan prijem.
„U kratkom vremenu skupili smo skoro 30 igrača. Ima tu ljudi iz cijele bivše Jugoslavije, ali i nekoliko Nijemaca. Najvažnije nam je bilo da napravimo dobru atmosferu i da svako ko dođe osjeti da je dio ekipe. Rezultati su onda došli kao nagrada za sav taj trud.“
Od Svodne i Novog Grada do Minhena
Posebno mjesto u ekipi imaju igrači porijeklom iz našeg kraja. Dres Whitecapsa nose Miran Pejnović, Vlado Grbić, Nikola „Džona“ Knežević, Ognjen Komosar, Marko Bera i Arnes Kenjar, dok ekipi, kada mu obaveze dozvole, pomogne i Milan Ostojić.
Tu je i Nemanja Bamburać, nekadašnji prvotimac Borca iz Banjaluke, kao i još nekoliko igrača koji iza sebe imaju iskustvo igranja u prvoj, drugoj i trećoj ligi Republike Srpske i BiH.
Dario Ostojić posebno ističe upravo tu vezu među ljudima koji su odrasli uz fudbal na ovim prostorima.
„Kod nas ima momaka iz Svodne, Prijedora, Kostajnice, Banjaluke i drugih mjesta. Nikola Knežević – Džona je iz Svodne, Nemanja Bamburać je ranije igrao za Borac, Vlado Grbić je igrao u Ravnicama i Kostajnici… Svi oni imaju svoju fudbalsku priču. Kada se tome dodaju iskustvo i kvalitet ostalih igrača, dobili smo jednu stvarno dobru ekipu.“
Ipak, kako kaže, rezultat nije jedina stvar zbog koje je Whitecaps postao prepoznatljiv.
„Nama je možda i najvažnije ono što se dešava poslije utakmice. Druženje, razgovor, šala, zajedničko vrijeme. To je ono zbog čega ljudi žele da dolaze. Imamo zdravu sredinu i mislim da se upravo zbog toga sve više igrača interesuje za naš klub.“
Podrška koja je omogućila da klub raste
Da bi jedan novi klub mogao normalno funkcionisati, osim igrača i dobre organizacije potrebna je i finansijska podrška. Whitecaps je u tome imao sreću da od početka dobije povjerenje nekoliko sponzora.
Veliku pomoć klubu pružili su Diamondglass, Trommler Rohrleitungsbau i Bavaria Ambulantendienst, zahvaljujući kojima je ekipi omogućeno da ima kompletnu sportsku opremu i uslove potrebne za normalno funkcionisanje.
„Bez pomoći naših sponzora mnogo toga bi bilo teže. Diamondglass, Trommler Rohrleitungsbau i Bavaria Ambulantendienst su ljudi koji su prepoznali našu ideju i pomogli nam od samog početka. Zahvalni smo im jer nisu samo sponzori, nego su na neki način postali dio naše priče“, ističe Ostojić.
Rezultati su, očekivano, privukli pažnju. Klub danas gotovo svakodnevno dobija upite novih igrača koji bi željeli postati dio ekipe, ali i zainteresovanih sponzora koji žele podržati projekat.
Za klub koji postoji tek nekoliko mjeseci, interesovanje je možda i najbolji pokazatelj da su osnivači napravili dobar potez.
„Javljaju nam se igrači koji žele da dođu, ali i ljudi koji bi nas željeli podržati. To nam daje dodatnu motivaciju da nastavimo raditi još ozbiljnije. Naravno, ne želimo izgubiti ono zbog čega smo sve ovo i pokrenuli. Fudbal je važan, rezultati su važni, ali druženje i dobra atmosfera moraju ostati osnova.“
Prva sezona kao najava još veće priče
Od ekipe koja je nastala iz prijateljske ideje do kluba koji se bori za trofej i plasman u viši rang, FC Whitecaps je za samo nekoliko mjeseci prešao ogroman put.
U debitantskoj sezoni ekipa je već izborila mjesto u višem rangu, stigla do finala Kupa okruga München i četvrtfinala ljetnog kupa regije.
A ono što posebno raduje ljude iz našeg kraja jeste činjenica da u ovoj priči značajnu ulogu imaju upravo igrači porijeklom iz Prijedora, Svodne, Kostajnice, Banjaluke i okolnih mjesta.
Whitecapsi su tako, daleko od rodnog kraja, napravili nešto što fudbal najbolje zna – okupili ljude, povezali prijatelje i stvorili novu ekipu koja iz utakmice u utakmicu piše svoju priču.
Ako se po prvoj sezoni klub poznaje, budućnost FC Whitecapsa mogla bi biti veoma zanimljiva.
