foto ilustracija
agencije
Tema Svjetskog dana prevencije samoubistva je, ove i prethodne dvije godine, “Mijenjamo narativ o samoubistvu” sa pozivom na akciju “Započni razgovor”.
Trogodišnja kampanje ukazuje na važnost promjene narativa koji prati samoubistvo i neophodnost transformacije načina na koji doživljavamo ovo složeno pitanje.
Riječ je o prelasku iz tišine i stigme ka empatiji, razumijevanju i povezivanju.
Promjena narativa zahtjeva sistemske promjene. To znači zalaganje za politike i zakone koji daju prioritet mentalnom zdravlju, povećavaju pristup liječenju i pružaju podršku onima koji su u stanju potrebe. Takođe, znači da svaka osoba, zajednica i institucija imaju ulogu u pružanju podrške i stvaranju kulture razumijevanja.
Sa više od 700.000 smrtnih slučajeva godišnje u svijetu samoubistvo je veliki izazov za javno zdravlje.
Preko polovine smrtnih slučajeva (58%) dogodi se prije navršene 50. godine života.
Iako su stope suicida najviše kod osoba starijih od 65 godina, zabrinjava podatak da je globalno suicid četvrti vodeći uzrok smrti osoba uzrasta od 15 do 29 godina.
Većina suicida se dešava u zemljama sa niskim i srednjim prihodima (77%).
Svako samoubistvo ima dalekosežne društvene, ekonomske i emocionalne posljedice i duboko utiče na pojedince i zajednice širom svijeta.
Samoubilačko ponašanje je složeno, a faktori koji navode osobu da sebi oduzme život su brojni. Prisustvo mentalnih poremećaja, posebno depresije i poremećaja upotrebe alkohola, predstavljaju značajne faktore rizika za samoubistvo.
Društvena nepovezanost i usamljenost, ožalošćenost, uznemirenost, osjećaj zarobljenosti i tereta, te bezizlaznosti čine osobu još ranjivijom.
Iskustvo sukoba, katastrofe, nasilja, zlostavljanja ili gubitka snažno su povezani sa samoubilačkim ponašanjem.
Stope samoubistava su visoke među ranjivim grupama koje doživljavaju diskriminaciju po bilo kom osnovu (izbjeglice i migranti, zatvorenici, osobe druge seksualne orjentacije).
Samoubistava se dugo planiraju prije izvrešnja, a samo neka se dešavaju impulsivno u trenucima krize praćene slomom i gubitkom sposobnosti da se osoba nosi sa životom i stresorima kao što su finansijski problemi, prekid veze, hronični bol i teška bolest.
Čak 80% ljudi koji su izvršili suicid bili su u kontaktu sa ljekarom primarne zdravstvene zaštite, a skoro polovina je bila mjesec dana prije suicida.
Važno je da znate koji su upozoravajući znaci suicida. Oni uključuju osećaj beznađa, zarobljenosti i bezizlaznosti, anksioznosti i uznemirenosti, povlačenje iz društva i izbjegavanje prijatelja i porodice. Neke osobe pokazuju bes koji je nekontrolisan, traže osvetu, nepromišljeno se ponašaju ili upuštaju u rizične aktivnosti, neumjereno piju ili posežu za korišćenjem droga.
Prisutni su i problemi spavanja poput nemogućnosti spavanja ili stalnog spavanja, kao i dramatične promjene raspoloženja.
Odvojite vrijeme da porazgovarate sa članovima porodice, prijateljem, kolegom ili čak strancem. To bi moglo da promjeni tok njihovog života. Pazite na one koji se ne snalaze ili se bore.
Pitajte, saslušajte i pružite podršku. Pokazivanje empatije i potvrđivanje osjećanja će smanjiti uznemirenost kod osobe, neće je pogoršati. Ohrabrite osobu da traži pomoć i dalju podršku.
Zajedno možemo mijenjati narativ – iz tišne u podršku, iz stigme u razumijevanje.
Zapalite svijeću u blizini prozora u 20.00 sati 10. septembra i tako dajte podršku prevenciji samoubistva.
Sjetite se voljene osobe koju ste izgubili. Dajte podršku preživjelima od pokušaja samoubistva – kaže prim. mr sc. med. dr Nada Kosić Bibić, specijalista socijalne medicine Zavoda za javno zdravlje Subotica
