Godišnjicu proslavili u krugu porodice
Stoja i Dušan Santrač iz Derviša proslavili su u četvrtak 65. godišnjicu braka uz nekoliko članova porodice. Tim povodom su pripremili zajednički ručak i tortu, a uz kafu se prisjetili svadbe, zajedničkog života, lijepih i teških trenutaka.
Vjenčanje je bilo na Aranđelovdan, a prvi sastanak u Žuljevici. Stoja je rođena 1940, a Dušan 1941. godine.
„Onda je to išlo preko poznanstava. Stoja je iz Gajića iz Žuljevice“, kaže Dušan. Dušana i Stoju su spojili rodbina i prijatelji.
Svadba je bila 1959. u Dervišima. Prema Dušanovim riječima, desetak godina kasnije odvojili su se od njegovih roditelja i ostalih članova mnogobrojne porodice s kojima su u početku živjeli u zajednici. Bilo je teških vremena, ali i srećnih trenutaka:
„Imamo četvoro djece, sedmoro unučadi, troje praunučadi i jedno praunuče na putu.“
Najstarija je kćerka, onda su na svijet došli sinovi blizanci, a zatim i najmlađa kćerka. Na pitanje da li ih obilaze kćerke, sinovi i unučad odgovaraju da ih svi posjete koliko mogu. Važno je kažu, da vlada sloga:
„Svi dođu i obiđu, ko koliko može. Mi smo zadovoljni.“
Sve su stekli teškim radom, a pamte i ona najgora, ratna vremena. Dušan je u Lignošperu stekao 30 godina radnog staža, a Stoja je bila domaćica.
Bilo teško početi sve ispočetka, doći na „golu zemlju“ i izgraditi kuću od plate, koja je bila minimalna, ali opet su sve stigli.
„Trebalo je priključiti struju, vodu, a djeca su bila mala. Godinu dana nismo imali struje“, kaže Stoja.
Zdravlje ih dobro služi, Stoja ističe da ne pije nikakve lijekove. Dušan je prebolio koronu, a Stoja preživjela srčani udar.
Na svom imanju imaju ovce, kokoši i kućne ljubimce.
Na pitanje koji je recept za tako dug brak, kažu:
„Dug brak znači dosta razumijevanja. Ja sam morao raditi, žena je ostajala kod kuće. Bilo je dosta posla, poljoprivreda, djeca.“
Za zdrav život savjetuju da se jutarnjim satima popije topla rakija uz par kašika meda.
