Povodom obilježavanje Svjetskog dana dijabetesa 14.11. 2024. godine u Domu zdravlja Novi Grad održano je predavanje pod nazivom Svjetski dan borbe protiv dijabetesa u koje su bili uključeni i stručnjaci iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja, sa temom uticaj dijabetesa na mentalno zdravlje, sa posebnim osvrtom na depresiju.
Šećerna bolest ili dijabetes je hronična bolest koja zahtijeva doživotnu kontrolu šećera u krvi, bilo putem lijekova, injekcija inzulina, te također promjenu i prilagođene prehrane, uključenje fizičke aktivnosti u svakodnevni život te stoga često zahtijeva promjenu stila života. To sve zahtijeva puno truda, napora i žrtvovanje, te ponekad pojavu negativnih emocija.
Prilikom dijagnoze dijabetesa ljudi često znaju osjećati ljutnju i poricanje bolesti, pitaju se zašto baš oni imaju tu bolest, osjećaju nepravdu, strah te odbijaju postojanje bolesti. Kasnije nakon dugogodišnje muke s dijabetesom mogu razviti burnout. Burnout ili sagorijevanje se javlja zbog iscrpljenosti u pokušaju da se bolest drži pod kontrolom, doktor i porodica očekuje od bolesnika da pazi na prehranu, da redovno vježba i da se brine o svom šećeru, dok bolesnik osjeća krivicu i frustracije jer gubi volju za kontrolom i liječenjem.
Oboljeli od šećerne bolesti izloženi su dugoročnom stresu, što od same bolesti, što od mjera koje moraju poduzimati, poput kontrole šećera u krvi i liječenja komplikacija. Dijabetes ometa radni dan zbog svakodnevnog mjerenja šećera u krvi, onemogućava da se bilo kad bez planiranja pojede neka poslastica ili grickalica, povećava zabrinutost o budućnosti te donosi i financijski i vremenski teret bolesniku i njegovoj porodici. To sve narušava kvalitetu života i povećava izglede za anksioznost i depresiju.
Dijabetes i depresija se često povezuju zajedno, posljednja istraživanja pokazuju da dijabetičari znatno češće obolijevaju od depresije za razliku od populacije koja ne boluje od šećerne bolesti. Uočeno je da bolesnici s dijabetesom tip 2 imaju veći rizik od razvoja depresije, što se može povezati i s rizicima za taj tip dijabetesa (koji su ujedno i rizični faktori za razvoj depresije), kao što su povećana tjelesna masa i pretilost, slabija fizička aktivnost, nepravilna i nezdrava prehrana. Ostali rizični faktori za pojavu depresiju su ženski pol, mlađa dob (ali isto tako i starija dob, naročito ako su pridruženi drugi zdravstveni problemi), samački život, nedovoljna socijalna podrška, nizak socioekonomski status, akutne ili kasne komplikacije dijabetesa, dugotrajno loša kontrola glikemije i inzulinske terapije kod dijabetesa tipa 2.
Međutim, ako čovjek osvijesti i prihvati da za zdrav život te tako i kontrolu dijabetesa treba uložiti vrijeme te fizičku aktivnost, zdravu ishranu i brigu o sebi pretvori u svoju naviku, osjećaće se bolje, zadovoljnije i sretnije. U redu je da se ponekad javljaju osjećaji straha, tjeskobe i tuge, ali također treba paziti da ti osjećaji ne prevladaju i dovedu do depresije. Ako bolesnik više ne može svakodnevno funkcionisati i obavljati svoje obaveze zbog svih tih osjećaja, svakako bi se trebao javiti svom porodičnom lljekaru kako bi bio upućen dalje profesionalcu za mentalno zdravlje.
Pokazalo se da kontrola depresije i drugih poteškoća u mentalnom zdravlju dovodi i do bolje kontrole dijabetesa! Zato, ne oklijevajte, javite se ako vam je potrebna pomoć.
Tim Centra za zaštitu mentalnog zdravlja Novi Grad