субота, јул 19, 2025

OŠ „VUK KARADŽIĆ“ NAGRADA ZA FILM O MIHAJLU PUPINU

Učenici i nastavnici Osnovne škole „Vuk Karadžić“ osvojili su prvo mjesto na konkursu Republičkog pedagoškog zavoda raspisnog u okviru obilјežavanja 170 godina od rođenja naučnika Mihajla Pupina.

Novlјani su nagradu osvojili u kategoriji film pod nazivom „Zvjezdani snovi“.

U projektu su učestvovali učenici Gorana Pauković, Mihail Stošlјević, Nikola Knežević, Dušan Komadara, Alјoša Kondić, Anja Sofilј,Una Erceg, Pavle Medić.

 

Voditelј projekta je nastavnica fizike Valentina Banović Klisara koja sa nastavnicom tehničkog obrazovanja Dijanom Đenić potpisuje scenario i režiju.

 Autor teksta je učitelјica Branka Medić a tehnička podrška profesor muzičke kulture Bojan Đurić.

 

Mural su izradili članovi likovne sekcije pod mentorstvom učitelјice Marine Radaković.

Na projektu je rađeno mjesec dana, snimanja su obavlјena u OŠ „Vuk Karadžić“, naselјu Bojišta, Hramu Svetih apostola Petra i Pavla i u studiju Kulturno- obrazovnog centra.

Na konkurs Republičkog pedagoškog zavoda stiglo je 160 radova iz osnovnih i srednjih škola u kategorijama digitalni plakat, ručno rađeni plakat i film.

Nagrade i pohvale najuspješnijim biće dodijelјene na centralnoj svečanosti povodom 170 godina od rođenja Mihajla Pupina u Idvoru /Republika Srbija/ o čemu će škole i nagrađeni učenici blagovremeno dobiti  informacije.

Mihajlo Pupin je rođen 9. oktobra 1858. godine u Idvoru u Banatu.

Nakon gimnazije, odlazi  na studije u Prag 1872. godine gdje ostaje veoma kratko .

Krajem marta 1874. godine stigao je u Ameriku.

Prvo zaposlenje je našao u Filadelfiji, gde je čuvao stoku, jer je za to imao iskustva iz Idvora.

Zainteresovao se za Kolumbija univerzitet, ali je za prijemni ispit trebalo položiti latinski i grčki, koje do tada nije učio u školi.

Odlučio je da pokuša, pa se naredne dvije godine pripremao za prijemni ispit.

Prijemni je položio sa odličnim uspjehom i 1879. godine postao akademski građanin.

Završetkom redovnih studija dobija univerzitetsku stipendiju od 500 dolara godišnje, sa kojom odlazi u Evropu 1883. godine.

Narednih šest godina proveo je proučavajući fiziku i elektrotehniku na Kembridžu.

Još tokom prve godine studija, Pupin je pohađao Helmholcova predavanja iz eksperimentalne fizike, zatim predavanja o teoriji elektriciteta i magnetizma kod Kirhofa i izvodio praktične radove u laboratoriji.

Pupin je započeo svoju karijeru nastavnika na Univerzitetu Kolumbija 1889. godine gde je radio punih četrdeset godina /do 1929. godine/.

Postao je redovni profesor 1901. godine.

 Nјegov položaj profesora teorijske elektrotehnike usmjerio je njegovo interesovanje na proučavanje elektromagnetnih fenomena.

Električna rezonanca, kao predmet izučavanja, privukla je Pupinovu pažnju 1892. godine.

Kao rezultat toga, Pupin je pronašao električno stujno kolo sa podešavanjem u rezonancu, koji je našao primjenu u radio vezama.

Ovaj patent je kasnije prodao kompaniji Markoni.

Kada je Rendgen objavio svoj pronalazak X-zraka 1895. godine,

Pupin je otkrio sekundarne rendgenske radijacije, a ubrzo je razvio i brzu metodu rendgenskog snimanja koja se sastoji u tome što se između objekata koji se snima i fotografske ploče umeće fluorescentni ekran čime se skraćuje vrijeme ekspozicije  sa oko jednog časa, na samo nekoliko sekundi.

Metod rendgenskog snimanja je našao široku primjenu i još uvijek se primenjuje.

Za svoj sveobuhvatni rad dobio je brojne nagrade i priznanja.

Nјegov najznačajniji pronalazak je poznat pod imenom Pupinova teorija” iz 1896. godine, kojom je rješio problem povećanja dometa prostiranja telefonskih struja.

Ovo otkriće omogućilo je otklanjanje štetnog dejstva kapacitivnosti vodova koje je predstavlјalo glavnu smetnju prenosa signala na dužim rastojanjima, a manifestovala se pojavom šuma.

Problem je rešen postavlјanjem induktivnih kalemova na strogo određenim rastojanjima duž vodova.

Zahvalјujući njemu  danas komuniciramo na dalјinu.

Patenti Mihajla Pupina sa njegovim asistentom i budućim nobelovcem Edvinom Hauardom Armstrongom iz 1915. postavili su temelјe za emitovanje radio talasa pomoću elektronskih predajnika, što je predstavlјalo osnovu za početak razvoja svih vidova savremene bežične komunikacije.

Sedam patenata objelodanjenih te godine inicirali su novo doba u kojem su radio talasi značajno doprineli ubrzanom razvoju savremene tehničke civilizacije 20. vijeka, kao i informatičke u 21. vijeku.

Patentirao je ukupno 34 pronalaska, a induktivni kalemovi su u njegovu čast nazvani “Pupinovi kalemovi”.

Nacionalni institut za društvene nauke odlikovao je Pupina zlatnom medalјom za ovaj izum.

 

Bio je osnivač ili predsjednik svih značajnih naučnih institucija prve polovine 20. vijeka u Americi.

Pupin je bio jedan od dvanaestorice lјudi koji su 23. aprila 1915. prisustvovali prvom sastanku Nacionalnog komiteta za aeronautiku / kasnije NASA/.

Osim što je učestvovao u njenom osnivanju, Srbin je bio i prvi predsednik njenog pododbora za vazduhoplovne komunikacije.

Institut elektronskih i elektrotehničkih inženjera svrstao ga je na peto mjesto svjetske rang liste najbolјih profesora elektrotehnike svih vremena.

Pupinova knjiga Sa pašnjaka do naučenjaka” objavlјena je septembra 1923, a naredne godine Mihajlo je postao prvi Srbin koji je dobio Pulicerovu nagradu.

 

  • U Americi je 1958. godine ustanovlјeno odličje – Medalјa Mihajla Pupina koja se dodelјuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike.
  • U Beogradu je 1946. godine osnovan Institut Mihajlo Pupin.
  • Jedan manji krater na Mesecu, u Pupinovu čast, nazvan je njegovim imenom.
  • Snimlјen je i film o Mihajlu Pupinu prema njegovom autobiografskom delu u saradnji sa Kolumbija Univerzitetom.
  • Fizičke laboratorije Univerziteta Kolumbija još uvek nose njegovo ime.
  • Na Univerzitetu Kolumbija 1927. godine sagrađena je zgrada odseka za fiziku pod imenom Pupinova laboratorija. U ovoj zgradi, još za života Pupina, 1931. godine Harold C. Ureu je otkrio teški vodonik, što je bilo prvo veliko otkriće u Pupinovoj laboratoriji. Tu je otpočela i izgradnja prve nuklearne baterije. Ureu je dobio Nobelovu nagradu 1934. godine.

Umro je 12. marta 1935. godine u Njujorku i sahranjen je na groblju Woodlawn u Bronksu.

 

POVEZANE VIJESTI
spot_img

NAJČITANIJE VIJESTI