Dom zdravlja u Novom Gradu danas je dijeljenjem ljubičastih balona simbolično obilježio 26. mart, Ljubičasti dan“/Purple day/, svjetski dan pružanja podrške osobama s epilepsijom.
Prema podacima iz ove zdravstvene ustanove, u novom Gradu je 69 osoba oboljelih od epilepsije.
Iz Doma zdravlja navode da su ove osobe oslobođene plaćanja participacije za sve vidove zdravstvene zaštite.
Zgrada opštinske uprave u Novom Gradu danas od 19.00 časova biće osvijetljena ljubičastom bojom kao podrška oboljelima od epilepsije kojih je u Republici Srpskoj oko 6.000.
Načelnik opštinskog Odjeljenja za društvene djelatnosti Mladen Janjetović rekao je je podržana inicijativa Udruženje oboljelih od epilepsije Republike Srpske za podršku osobama oboljelim od epilepsije.
„Ljubičasti dan“/Purple day/, svjetski dan pružanja podrške osobama s epilepsijom obilježava se 26. marta.
Obilježavanje Ljubičastog dana, pokrenuto je 2008. godine na inicijativu djevojčice Kasidi Megan, njenih roditelja i Udruženja za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.
Za obilježavanje dana izabrana je ljubičasta boja lavande koja je internacionalna boja epilepsije, povezana je i s osjećajem usamljenosti koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba s epilepsijom.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 miliona ljudi širom svijeta ima epilepsiju. Procjenjuje se da šest miliona ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti.
Evropski je parlament 2011. godine donio pisanu deklaraciju o epilepsiji zbog toga što:
-epilepsija predstavlja najčešći ozbiljni poremećaj moždane funkcije
-u Evropi 6. 000. 000 ljudi boluje od epilepsije, a 300. 000 godišnje ih je novodijagnosticiranih
-do 70 % oboljelih uz odgovarajuće liječenje ne bi imali napadaje, a 40 % oboljelih u Evropi ne dobija takvo liječenje
-40 % djece s epilepsijom ima teškoće u školi
-među osobama s epilepsijom u Evropi vlada visoka stopa nezaposlenosti
-su ljudi s epilepsijom izloženi stigmatizaciji i predrasudama
-epilepsija šteti zdravlju, ali i svim drugim vidovima života pa može biti fizički, psihički i društveni teret pojedincima i njihovim porodicama;
Ovom se deklaracijom pozvalo Evropsku komisiju i Vijeće da podstiču istraživanja i inovacije u prevenciji, ranoj dijagnostici i liječenju epilepsije, da epilepsiji daju prioritet kao teškoj bolesti koja predstavlja veliko opterećenje u cijeloj Evropi te da podstaknu države članice na osiguravanje jednakog kvaliteta života osobama s epilepsijom i procjenu učinka na zdravlje na svim nacionalnim i EU razinama. Države članice su, pozvane na donošenje odgovarajućeg zakonodavstva koje bi zaštitilo prava svih osoba s epilepsijom.
Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se manifestuje epileptičnim napadima – iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti. Tokom napada mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stepen poremećaja svijesti.
Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki: u dječjoj dobi je, prema učestalosti, najčešći uzrok porođajna odnosno neonatalna trauma, zatim poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori, dok su u odrasloj dobi najčešći uzrok moždani udari, ozljede glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga, tumori i infekcije.
Iako je nasljedna predispozicija, tj. genetski faktori, odgovorna za pojavu epileptičkih napada, nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje direktno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). Kod bolesnika kod kojih se pretragama ne mogu ustanoviti oštećenja mozga, riječ je o kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).
Dvije su osnovne grupe napada: generalizirani (s potpunim poremećajem svijesti) i parcijalni (bez ili s djelomičnim poremećajem svijesti).
Od generaliziranih napadaja najčešći su veliki napadi(grand mal) s potpunim gubitkom svijesti i grčevima mišića, pri čemu osoba često poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se, te tzv. mali napadaji (apsans) koji se najčešće javljaju u dječjoj dobi, a manifestuju se kratkotrajnim prekidom dotadašnje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću. Otkrivaju se najčešće kada dijete krene u školu. Ako su napadi česti, dijete može imati i problema u praćenju nastave.
Druga velika grupa su tzv. parcijalni napadi koji mogu biti bez ili s djelomičnim poremećajem svijesti. Izgled napada zavisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta, npr. grčenje jednog dijela tijela, osjetnim senzacijama ili promjenama percepcije osjeta.
Dijagnoza epilepsije postavlja se na osnovu detaljne anamneze, neurološkog pregleda i elektroencefalografskog snimanja (EEG). Nije svaki poremećaj svijesti epileptični napadaj. EEG je osnovna dijagnostička pretraga koja upućuje na funkcionalna neurofiziološka zbivanja u mozgu. Snima se rad moždanih stanica u budnosti i tokom spavanja. Morfološke promjene kao uzrok napadaja moraju se isključiti primjenom slikovnih metoda (CT i MR mozga).
Pretpostavke za uspješno liječenje su što bolje definisati klinički fenotip ili epileptički sindrom, što ranije uključiti pravilnu antiepileptičku terapiju u optimalnoj dozi i posebno voditi računa o specifičnoj populaciji koju predstavljaju žene u generativnoj dobi i bolesnici starije životne grupe. Bolesnici kod kojih se dostupnom antiepileptičkom terapijom ne može postići zadovoljavajuća kontrola epileptičnih napada, farmakorezistentni bolesnici čiji je postotak prema literaturnim podacima 25 % do 40 %, kandidati su za hirurške intervencije kao što su mikrohirurški zahvati i implantacije vagusnog stimulatora.
