Nagrada za najbolju pjesmu o Smederevu ove godine je pripala jednoj Novljanki.
Jelena Vujanović je već sa prvom zbirkom poezije „Ma nije mi ništa“ bila jedna od dobitnica nagrade „Stražilovo“, a sada joj je uručeno i priznanje на Međunarodnom festivalu u Smederevu u Srbiji.
Na ovogodišnjem festivalu „Smederevska pesnička jesen“, Jeleni su društvo pravili autori, pisci i pjesnici poput Babkena Simonjana, Boška Suvajdžića, Mire Bulatović i Dejana Aleksića, a tu su i Gojko Đogo, Enes Halilović, Branko Stevanović i Kofi Anjidoho iz Gane.
„Šta da kažem sem HVALA! Hvala svima na fantastična tri dana. Bogatija sam za sjajna poznanstva, nove knjige, za jednu „krokodilsku priču“, za malo naše istorije i malo Afričke, za jedan čitav petominutni spisak Enesovih predloga za čitanje, za malo Marinine zarazne energije i Miljanove pjesme… I to je, vjerujte mi, mnogo, mnogo važnije od nagrade i to kažem ja koja baš volim pobjede. Ali je nekad najveća pobjeda pobjediti sebe i znati da bolji možeš biti samo uz druge“, napisala je Jelena na društvenim mrežama.
Nagrada Tomislav Stevanović se dodjeljuje jednom godišnje jednom pjesniku za najbolju pesmu o Smederevu, kao i o svemu onome što se vezuje za ovaj grad.
Putniče
Kamen na kamen, stih na
stih.
Iz zidina grada Jerina
zbori:
Kada Dunav se pred tobom
otvori,
priđi mi ponizno, kao
mrav tih.
I bos hodaj po ivici
kule.
Talasom snage despotovog grada
neka ti tijelom prostruji
nada.
Sve može, kad može grad
od nule.
Iz krvi Nemanjića, zbjega
Brankovića,
majčinog mlijeka i mog
prokletsva.
Putniče samo te molim
ko sestra,
naređujem, vapim iz
dubine bića.
U praskozorje, al` ne
reci svima,
uzmi malo vina naših
vinograda
pa tvrđave kamen,
što na suncu strada, zalij.
Pije mi se, evo, vjekovima!