Navršilo se 37 godina od smrti književnika Branka Ćopića rođenog u Hašanima.
Na godišnjicu smrti srpskog velikana pisane riječi, kod biste Branka Ćopića u dvorištu spomen- škole u Hašanima, vijence su položili su pomoćnik ministra prosvjete i kulture Tanja Đaković, delegacije opštine Krupa na Uni i Zavičajnog društva „Branko Ćopić“ Hašani .
U skladu sa epidemiološkim mjerama, ovaj datum obilježen je skromno, simbolično.
Pomoćnik ministra za kulturu Tanja Đaković rekla je da, koliko god teška i neizvjesna bila vremena, na prigodan način, obilježavanjem godišnjica i drugim manifestacijama, njeguje se sjećanje na književne velikane.
„Gotovo da nema pisca koji je tako volio svoj zavičaj i toliko pisao o njemu kao što je Ćopić pisao o svojim Hašanima. Zato smo ponosni što smo i u ovim izuzetno teškim okolnostima uspjeli da obnovimo rodnu kuću Branka Ćopića i baštu, što je uz predivni Grmečki pejzaž dovoljno da oplemeni djetinjstvo generacija koje dolaze“, rekla je ona.
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, u protekle dvije godine obezbijedilo je 250.000 KM za projekat revitalizacije rodnog mjesta Branka Ćopića u okviru kojeg je rekonstruisana njegova rodna kuća.
Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen Kljajić rekao je danas da su Hašani strateško mjesto za ovu lokalnu zajednicu kad je u pitanju turizam, ali i druge aktivnosti.
„Značajan je projekat „Bašta sljezove boje“. Zoning plan ukazuje kako dalje. Završena je rodna kuća Branka Ćopića i zajedno sa Ministarstvom prosvjete i kulture idemo dalje“, izjavio je Kljajić.
Predsjednik Zavičajnog društva „Branko Ćopić “ Dušanka Dakić rekla je da je, zahvaljujući pomoći institucija Republike Srpske u prethodnom periodu obnovljena rodna kuća Branka Ćopića,izgrađen djeda Trišin mlin, obnovljena spomen- škola i asfaltiran put do Hašana.
Ona je naglasila da je Ćopić, gdje god da je bio , u mislima bio u svojim Hašanima odakle je crpio inspiraciju za svoje književna djela.
Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima, a 26. marta 1984. godine izvršio je samoubistvo, skočivši sa mosta na Savi u Beogradu.
Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine dobio je Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.
Njegova antologijska zbirka pripovijedaka „Bašta sljezove boje“ osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman „Ne tuguj, bronzana stražo“.
Od 1968. godine bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.
