Ljuban Antonić iz Novog Grada od malih nogu gaji posebnu ljubav prema životinjama i, kako kaže, uvijek je imao poneku životinju kao kućnog ljubimca. 2015. godine on je nabavio psa koji nije karakterističan za naše prostore, a radi se o rasi američka akita. Kako je vrijeme prolazilo, rodila se ideja o registrovanju odgajačnice, a krajem 2019. godine, njegova ideja je sprovedena u djelo te sada pored svoje kuće ima odgajivačnicu pod imenom „River Sunrise“.
„Svog prvog psa sam uvezao iz Srbije, ostvario sam jednu dobru saradnju sa mojim kolegom iz Srbije koji mi je mnogo pomogao svojim savjetima. Što se tiče rase američka akita, to sam prvi put pronašao na internetu i televiziji, ali do skoro je bilo skoro nemoguće nabaviti tu rasu na našim prostorima i cijena im je bila jako velika i bez određenog iskustva u kinologiji, ovi psi se nisu mogli nabaviti. Međutim, ja sam čvrsto odlučio da želim da imam tog psa i da se okušam u tome i tako sam stupio u kontakt sa čovjekom iz Srbije i uspio sam u svojoj namjeri.“, priča nam Ljuban i dodaje:
„Svaki pas je odraz svoga vlasnika, kako god ga vi naučite, tako će se ponašati. Naravno, svaka rasa ima svoje karakteristike pa tako i ova koja se ubraja u velike pse. Oni su jako vjerni svom vlasniku i kada ga jednom zavole, do kraja života će ga voliti i biti mu odani, tako da se ne preporučuje da mijenjaju vlasnika. Druga stvar je da su vrhunski čuvari i jako su dominantni, pogotovo mužjaci. Jako vole djecu i ako se sa njima na vrijeme i kako treba odradi socijalizacija, znaju biti prave maze. Čak u nekim državama služe kao terapeutski psi.“
Što se tiče ishrane, Ljuban kaže da se njihova ishrana bazira na granuliranoj ishrani jer ona sama po sebi ima gotovo sve što je potrebno da zadovolji jednog psa, a on svoje pse hrani i prirodnom hranom koja uključuje kvalitetno meso od čega najveći udio imaju teleći želudac i svježi riblji file uz vitaminske dodatke ishrani, a dnevna količina hrane odraslim psima iznosi oko jedan kilogram.
Američka akita ima prilično dug životni vijek za veliku pasminu, a raspon godina je od 11-15 što zavisi od dosta faktora: kako se pas odgaja, kako se čuva, u kakvim uslovima bude i kako se tretira.
Ljuban je sa svojim psima učestvovao na takmičenjima i osvajao nagrade.
„U suštini, nagrade i kvalitet diktiraju cijenu na tržištu tako da sam morao obratiti pažnju na to i sa mužjakom i sa ženskom sam ostvario šampionat RS i BIH, kao i kandidaturu za intenacionalne šampione. Naravno, uvijek ima prostora za napredak i konstantno moraš biti ukorak s vremenom i obnavljati i pobljšavati krv. Meni je san da odem na tu evropsku ili svjetsku smotru pa da vidimo gdje smo i šta smo.“
Ljuban je dugo vremena želio da otvori odgajivačnicu, međutim, uslove je ispunio tek kad je nabavio drugu ženku, pored ženke i mužjaka koje već posjeduje, tako da je „River Sunrise“ ugledao svjetlost dana. Tržište za ove pse postoji, mada je u BIH prilično malo.
„Čovjek treba da bude aktivan na društvenim mrežama i na svakakvim portalima da bi prikazao svoj proizvod i dopreš do kupaca. Ja svojim kupcima uvijek preporučujem da dođu kod mene, da se uvjere u kakvim uslovima psi budu i da znaju od koga kupuju. Moje tržište se zasniva na BIH, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Austriji. Kod nas je uvijek problem materijalna situacija, tako da najmanje prodajem u BIH, ali to nadoknađujem saradnjom s drugim državama.“
Pored američkih akita, u Ljubanovom dvorištu nalaze se i dva bijela pauna.
„Mi se svi sjećamo paunova iz nekih crtića kada smo bili djeca, a njih sam nabavio čisto spontano, sviđala mi se ta ptica , taj njihov bujan rep i nabavio sam ih čisto radi ukrasa dvorišta. Sada imam dva bijela pauna, a prije njih sam imao indijske paunove koja su nesretnim slučajem uginuli. Sada imam bijele koji su jako rijetki na ovim područjima. Oni ne iziskuju puno vremena, samo im treba puno prostora kada šire svoj rep. Takođe, treba ih pripaziti jer ukoliko se ne vaspitaju kako treba, mogu da odlete na krov kuće ili automobila i naprave štetu.“
Na kraju razgovora Ljuban je poručio svim roditeljima da uče svoju djecu da vole životinje.
„Želio bih, prije svega svim roditeljima poručiti da uče svoju djecu da vole sve životinje jer nevjerovatno koliko pozitivne energije oni mogu nama dati i koliko se čovjek osjeća sretno s njima. Opšte je poznato i ne kaže se bezveze da ko ne voli ljude ne voli ni životinje. Zato, učite ih i vjerujte mi, nećete požaliti.“, završava naš razgovor Ljuban Antonić.
