Dva dana uoči Božića priprema se meso za božićnu trpezu. Za pečenicu se obično najčešće bira prase, ali i jagnje, a meso se peče na Badnji dan.
Ovaj običaj se vjerovatno zadržao još iz paganskih, mnogobožačkih vremena i bio je u vezi sa prinošenjem žrtve. Vremenom, crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer poslije Božićnog posta, dugog šest nedelja, sa mrazevima i zimom koja je u ove dane obično najjača, jaka hrana dobro dođe.
Naziv Tucindan potiče od toga što se pečenica nekada tukla – ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo.
Mnogo je običaja vezanih za Tucindan. U nekim krajevima Srbije, danas domaćice počinju uređivanje kuće i spremanje hrane za Božić. Takođe, vjeruje se da se na Tucindan, ne smije davati ništa iz kuće jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog doma.
Ako imate neke dugove ili neizmirene račune, danas je pravo vrijeme da ih vratite! Tucindan je vrijeme kada se tradicionalno vraćaju dugovi da čovjek ne bi bio dužan sve do sljedećeg Božića.
Na Tucindan, kažu stariji, nikako “ne valja” tući djecu, jer će cijele godine biti nevaljala i jer će im, vjeruje se, izaći čir na svakom mjestu gde su udarena. Ako nekoga i slučajno udarite, ili se ogriješite, taj mora brzo da izgovori: “Čiri, miri da imaš dvadesetčetiri”.
