Proteklih dana bili smo svjedoci zanimljive ankete na društvenoj mreži Tviter koja je uzburkala cjelokupnu javnost Republike Srpske, pa i dijaspore. Naime, jedan od korisnika ove društvene mreže postavio je anketu uz pitanje: Ko je najveća fudbalska legenda RS: Milenko Đerić ili Nedo Zdjelar. Danima se na Twitteru raspravljalo da li će pobijediti 54-odišnji Nedo Zdjelar koji se i dalje aktivno bavi fudbalom u „Plamenu“ iz Donjeg Vodičeva ili će pobjedu odnijeti jedan od najboljih napadača Slavije iz Istočnog Sarajeva, Milenko Đerić koji je odavno okačio kopačke o klin. Pobjedu je, u odnosu 60:40 odnio Nedo Zdjelar što je svakako bio povod za naš razgovor s njim.
Nedo, kao što smo već istakli, još uvijek nastupa za „Plamen“ iz Donjeg Vodičeva, a svoje umijeće prenosi podmlatku FK „Kostajnica“ čiji je trener. On je rođen i odrastao u seoskoj sredini, 60-tih godina prošlog vijeka, daleko od fudbala.
„To je bilo davno, negdje 1981. godine sam počeo aktivno da se bavim fudbalom, mada sam bio udaljen od svega jer je moje selo udaljeno 20 kilometara od grada, a druga stvar niko se u mojoj porodici do tad nije bavio fudbalom, a na selu, svi znamo, posao je bio na prvom mjestu, zatim škola pa tek onda igra i ostalo.“, ističe on na početku.
„Prvu loptu vidio sam upravo u svom selu. Imali smo jednu dobru generaciju u selu, igrali smo mali fudbal pa su to drugi zapazili pa su nas pozvali u „Slogu“ iz Rakelića i tu sam napravio svoje prve korake na velikom terenu. Nakon toga sam otišao u „Trgoprodaju“ iz Prijedora, a zatim u vojsku. Kada sam se vratio prešao sam u „Berek“ , a zatim u „Rudar“ iz Prijedora gdje sam napravio možda najveći uspjeh u onoj Jugoslaviji- tada smo ušli u polufinale Kupa i ušli smo u Drugu ligu Jugoslavije.“
Sjećajući se tih vremena, Nedo ističe da su to bila potpuno drugačija vremena.
„Bila su to neka druga vremena, fudbal je bio mnogo traženiji, ljudi su pratili te utakmice. Lige su bile stvarno pokrivene gledaocima. „Rudar“ kao klub je imao jednu tradiciju, nedeljom kada igraju kući, to je bio praznik fudbala, tribine su bile pune, a ponedeljkom se pričalo samo o utakmici tako da je to bio praznik fudbala.“, prisjeća se Nedo Zdjelar, krajiški Rud van Nistelroj, kako su ga prozvali u Tviter anketi.
Nedo Zdjelar svoj je trag ostavio i u novogradskoj „Slobodi“.
„U „Slobodi“ sam bio u dva navrata-pred sam rat igrao sam godinu dana, a za vrijeme rata sam četiri godine igrao u Srbiji, pa sam se 1997. vratio u „Slobodu“, nakon što je „Sloboda“ ušla u Prvu ligu RS. Tada je bila kvalitetna ta Prva liga RS, bilo je mnogo dobrih igrača, mnogo dobrog fudbala i mnogo više ljudi na tribinama.“
Četiri godine branio je boje kluba iz Petrovca na Mlavi u Srbiji.
„Tamo sam igrao Republičku ligu, bili smo na korak do Druge lige, međutim, neke druge stvari su uticale na to. Ali, i tamo sam ostavio dobar trag i u malom i u velikom fudbalu.“
Od 1997. do 2003. godine nastupao je za novogradske crvene, a zatim je prešao u Laktaše.
„Nakon „Slobode“, 2003. sam otišao u Laktaše, tu sam igrao tri godine i sa tom ekipom sam iz treće Lige RS stigao do Premijer lige BIH.“
Nakon svih uspjeha, Nedo Zdjelar ostao je skroman, te kako kaže, ne bi izdvojio nijednu utakmicu ni jedan gol kao poseban jer mu svi isto znače.
„Uglavnom u svim ekipama gdje sam igrao bio sam najbolji strijelac, tako da mi je svaki gol drag i skoro svaki pamtim.“
Imao je priliku da zaigra i sa svojim sinovima.
„Imao sam tu sreću i zadovoljstvo da igram zajedno sa sinom i protiv njega, tako da smo bili zajedno i u ekipi i protivnici i to se jednostavno ne može opisati. A inače, nastupao sam i sa obojicom sinova za ekipu „Autoelektrike Draško i Mirko“ u malom fudbalu tako da je to jedno veliko zadovoljstvo i osjećaj koji se ne može opisati.“
Oba sina nastavili su očevim stopama, mada nijedan od njih nije dostigao Nedin uspjeh, a on to pripisuje drugačijem vremenu u kojem živimo i ističe kako za njih dvojicu još uvijek ima vremena. Osvrćući se na klub u kojem je posljednih deset godina, „Plamen“ iz Donjeg Vodičeva, Nedo Zdjelar kaže da je to jedan, prije svega, zdrav kolektiv.
„Mislim da je „Plamen“ iz Donjeg Vodičeva primjer dobrog kluba i pozitivnog rada, od ljudi koji rade u upravi pa do igrača. Imamo odličnu atmosferu koja se prenosi na teren, tako da rezultati „Plamena“ iz Vodičeva nisu slučajni.“
Nedo Zdjelar bio je i u prvom sazivu reprezentacije RS.
„Mi smo tu utakmicu igrali u Banja Luci. Bilo je mnogo dobrih igrača, igrača koji su značili nešto u sportu RS, posebno u fudbalu, to je bilo predratno okupljanje i bilo je izvanredno. Tu su bili Sredojević, Marinović… igrači koji su igrali Prvu ligu one Jugoslavije tako da je to bilo nezaboravno iskustvo.“
Ono što ističe kao pravo bogatstvo su prijatelji s kojima je i danas u kontaktu.
„S većinom drugara se čujem i to je jedno veliko bogatstvo koje sam ja stekao kroz fudbal i predložio bih i današnjoj omladini da se bave fudbalom jer to je jedan pozitivan sport kroz koji stiču drugare, putuju i druže se.“
Drago mu je što nije zaboravljen i ističe da mu pobjeda u ovoj anketi mnogo znači.
„To je jedno veliko priznanje i čast za mene, s obzirom na ono što sam pružio u fudbalu RS, tako da biti među 11 u toj konkurenciji je velika stvar pošto je liga bila izuzetno kvalitetna sa mnogo dobrih klubova i mnogo dobrih igrača i na kraju sam ja uspio pobijediti. Moram zahvaliti ljudima koji su glasali za mene, znači da sam ipak ostavio neki trag u fudbalu RS.“, ističe Nedo Zdjelar.
Za kraj on kaže da mu je uživanje da radi sa djecom te da da svi mladi treba da se okrenu sportu.
„Ja uživam u radu sa djecom, želim da im prenesem svoje ogromno iskustvo koje imam, ali ih prije svega učim da budu dobri ljudi pa onda sportisti, fudbaleri i ostali. Inače moja poruka mladim ljudima je da se bave sportom, jer tu jedino mogu nešto postići. Teška su vremena, ali se radom i trudom ipak može nešto postići.“, zaključuje naš razgovor legendarni Nedo Zdjelar, golgeter koji u 54-oj godini života trese mreže protivnika te s pravom nosi epitet Najboljeg fudbalera RS.
