U današnje vrijeme u kome mladi ljudi uglavnom komuniciraju preko društvenih mreža i kada su njihove aktivnosti uglavnom bazirane na slične vidove socijalizacije, teško je povjerovati da postoji grupa mladih ljudi koji se bave rekonstrukcijom srednjovjekovnih događaja, borbi i ostalih aktivnosti. Ali, takvi ljudi zaista postoje i to u našem okruženju i okupljaju se u udruženje koje se naziva „Rusag“.
Nastali prvo kao neformalna grupa mladih ljudi koji su se okupili oko zajedničke ljubavi prema viteštvu, nakon nekog vremena postali su udruženje pod nazivom „Rusag“, a njihov predsjednik je Mladen Ćikić s kojim smo razgovarali i koji nam je otkrio mnoge stvari koje do sada nismo znali.
Na početku, on nam je rekao da se ideja javila iz potrebe da svoj hobi pretoče u stvarnost.
„Ideja se javila iz potrebe da svoj hobi pretočimo u stvarnost. Kada pričamo o tome šta to udruženje predstavlja, ja uvijek volim da kažem da se to nista ne razlikuje od recimo kulturno-umjetničkih društava koje se bave rekonstrukcijom igre, etno hrane, etno odjeće i svega onoga što je bilo u neko dogledno vrijeme u istoriji, ali mi idemo samo malo dalje i istoriju i vraćamo se unazad za nekoh 500,600,700 ili 800 godina unazad, u zavisnosti koji period obrađujemo. Kroz saznanje da slična udruženja postoje u regionu, Evropi i svijetu i da to nije ništa novo, odlučili smo se na taj korak da i mi krenemo u tu neku priču i hvala Bogu, zahvaljujući tome da je i tada postojala Omladinska banka i Fondacija „Mozaik“ u Kozarskoj Dubici pokušali smo da svoj projekat implementiramo kroz njihove grantove i tada smo došli sa pričom da želimo kod njih da implementiramo projekat, da im pokažemo šta mi to imamo i šta želimo i jednostavno, ljudi su bili oduševljeni kada su čuli ideju. Tako da smo mi dvije godine za redom dobili dva projekta preko kojih smo pribavili dobar dio svoje opreme iz Srbije.“
„Mi na početku nismo znali odakle uopšte da krenemo i kako da počnemo, gdje da nabavljamo opremu i prvo udruženje s kojim smo stupili u kontakt su „Bijeli orlovi“ iz Srbije, tačnije sa gospodinom Slobodanom Marinićem koji je kovao za seriju Nemanjića i tako smo uspjeli da pribavimo tu prvu početnu opremu s kojom smo da pokažemo ljudima da to što mi radimo nije samo priča već stvarno imamo nešto.“, kaže on.
U tom periodu oni još uvijek nisu bili registrovani, a okupljali su se pod imenom „Kozarački vitezovi“. Kako Mladen kaže, oni su željeli da ostanu neutralni te su tako morali i birati ime, a potreba da prerastu u udruženje javila se iz toga što ih je nakon svakog odlaska na festival bilo sve više.
„Od samog početka željeli smo da radimo nešto što je identično za naš prostor, za naše podneblje i onda smo se odlučili da udruženje nazovemo „Rusag“ što je upravo ono što predstavlja prostore BIH, odnosno srednjovjekovne Bosne. Sam naziv „Rusag“ nije kopija ničega, već je to upravo ono što je karakteristično za ovo područje i sama ta riječ je značila stolovanje, saborovanje, to jest saborovanje rusaške gospode koja se sastajala onda kad ih pozove kralj ili eventualno kada se oni sami sastanu da donesu neku važnu političku odluku.“
Udruženje „Rusag“ će uskoro proslaviti prvu godinu svoga postojanja i trenutno broji 40 članova, od toga 20 aktivnih članova. Njihovo prvo javno pojavljivanje u Prijedoru bila je organizacija „Dječijih dana viteštva“.
Oprema za vitezove je jako skupa i teško je nabaviti, ističe Mladen.
„Mi smo našu prvu opremu nabavljali u inostranstvu, tačnije iz Srbije. Međutim, sad već neke stvari, nakon učestvovanja na mnogim festivalima znamo sami. Svi misle da je to samo igra, međutim, to nije tako, jer je potrebno mnogo istraživanja, što zapisa, što freske, što ostale izvore koji mogu da ti daju podatke da rekonstruišeš istoriju, a kada govorimo o tome koliko ta stvar može da bude ozbiljna su ta Svjetska prvenstva gdje se okupljaju sve nacije. Zadnji put u Smederevu bilo je 40 nacija i tu su kriterijumi jako rigorozni, gdje oni ne dozvoljavaju da na vama kada se predstavljate kao pojedinac ili kao grupa bude preplitanje istoka ili zapada. Zatim, ne dozvoljavaju šetanje između vijekova. Tako da to zaista nije igra.“, kaže Mladen i dodaje da je većina opreme rađena od vune.
On kaže da se većina stvari kopira, na primjer, ukoliko nabave jedan ili dva oklopa, oni u svojoj režiji mogu da naprave ostale budući da je oprema jako skupa i za opremanje nekoliko boraca potrebno je par hiljada eura.
Iako zvuči nevjerovatno, i danas postoje ljudi koji se bave izradom oklopa.
„Još uvijek postoje ljudi koji se bave izradom oklopa, ali to obično spadne na ljude koji se bave ovom vrstom rekonstrukcije istorije, a i oni su počinjali na isti način na koji i mi mislimo da počnemo, to jest, kupujući elemente oklopa i kopirajući te elemente. Doduše, u Srbiji, Hrvatskoj i mnogim zemljama Evrope postoje zanatlije koje se bave izradom oklopa.“, priča Mladen.
Smisao svega kako kaže Mladen Ćikić je da na festivalima na kojima učestvujete budete što originalniji i sa nečim novim jer što ste originalniji to ste zanimljiviji.
Mladen je u nastavku pričao o festivalima vitezova.
„Ono što je na festivalima interesantno jeste da mi ne koristimo ništa moderno. Znači kada na festival dođete kao turista, nećete primijetiti telefon, nećete primijetiti ogrlice, minđuše, čak ni flaše plastične ili staklene. Znači, oni koji idu na festivale se drže pravila da sve bude autentično i nećete primijetiti nijedan moderan element na tim festivalima. Tako da mi na tim festivalima zapravo učimo o onome šta radimo.“
Nezaobilazan dio viteštva su borbe.
„Postoje dvije vrste rekonstrukcije borbi, a to su reakment gdje je samo borba kontakta, gdje se broji broj čistih udaraca i gdje poslije jednog čistog udarca u glavu vi morate da se pravite mrtvi. To je rekonstrukcija borbe za turiste, da oni vide kako je izgledala jedna bitka, a imate i drugi dio koji se zove takmičarski dio,a to se zove bohort, tu postoje mnoge kategorije podjela, od borbe jedan na jedan do kategorije epskih bitki gdje se bori 150 na 150 oklopnjaka. Udarci su realni, oružje je realno od čistog je čelika. U borbama nije dozvoljeno da se bode i nisu dozvoljeni niski udarci ispod butine. Tu je potrebno da bude jako oprezan jer nikad ne znaš odakle će doći neka sjekira ili nešto slično i može doći do ozbiljnih povreda. Tako da kada neko kaže da je to igra, to nije igra, pogotovo ako se uzme u obzir da je temperatura između oklopa i tijela 80 stepeni plus vanjska 40, znači morate biti fizički i psihički spremni.“, priča Mladen.
Članovi „Rusaga“ posjetili su i neke festivale viteštva.
„Do sada smo bili u Nišu kod naše družine „Zaštitnici tvrđave“, zatim u Manasiji gdje idemo svake godine i koji je jedan od največih festivala u Srbiji, išli smo na „Kastrum“, što je domaći festival u Banja Luci. Imamo i dosta poziva iz Slovenije i Hrvatske, ali nismo otišli jer nismo stizali, a i htjeli smo da imamo što više da pokažemo. Tako da mislim da ćemo sljedeće godine sigurno posjetiti nekoh sedam do osam festivala.“
U udruženju „Rusag“ sve je više članova iz Novog Grada, a za njih Mladen ima samo riječi hvale.
„Ono što je meni posebno drago je to da su to Novljani i da su oni ispali baš ljudi od riječi, ljudi koji stvarno žele da doprinesu da se ova priča širi i da nas bude što više i da budemo što reprezentativniji i ja se nadam da će ih biti još više.“
Pravi vitezovi su uvijek pomagali jedni drugima, a ovim se vode i članovi „Rusaga“ tako da često organizuju i učestvuju u humanitarnim akcijama.
„Mi smo se od početka dogovorili da ćemo imati taj humanitarni dio, da li organizovanjem radionica ili nekih većih manifestacija, ali uglavnom da pomognemo onome kome je pomoć potrebna. Mi nismo željeli da sjedimo sa strane i gledamo da li će se pomoć za malu Milicu Jeličić skupiti nego smo odlučili da uzmemo aktivno učešće u tome te smo organizovali četiri radionice sa našim najmlađima i to u Novom Gradu, Prijedoru, Kozarskoj Dubici i Kostajnici, a na kraju smo imali i petu manifestaciju u Gradiškoj. Oragnizovali smo i humanitarni koncert u sportskoj dvorani u Prijedoru tako da smo na neki način dali svoj doprinos. Sa ovim akcijama nastavićemo i dalje, tu smo i pomoći ćemo.“, zaključuje Mladen.
Na kraju razgovora, Mladen je rekao da se svi zainteresovani mogu pridružiti njihovom udruženju, a mladima je poručio da ne odustaju od svojih snova.
„Mi primamo nove članove, ono što je najpotrebnije je da imate volju i želju, i na kraju ono što je nama bitno je to da mi ne zadiremo ni u kakve političke smjerove niti pravimo neku podjelu između vjerskih opredjeljenja, nacionalnosti i slično, tako da su svi ljudi koji nose nešto dobro, dobro došli.
Ono što želim da poručim mladim ljudima je da ne odustaju od svojih snova i želja. Moja poruka mladim ljudima je: budite opušteni, budite svoji, nemojte davati da vas drugi zavaraju, da vas upućuju na našeto, nemojte da mrzite, volite sve ljude jednako, gledajte da li je neko čovjek pa nije bitno ko je ni odakle je ni šta je. Gledajte da na neki način uvijek gurate svoju ideju do kraja pa makar i pali. Ustajte ponovo i gurajte, promijenite možda način realizacije, ali nikad ne odustajte.“, kaže predsjednik Udruženja „Rusag“ Mladen Ćikić.
