Muzičar, bas gitarista i vokal iz Novog Grada Omer Raković je za naš radio ispričao kako su nastale grupe „Boja ruže“ i „Modra rijeka“, s kojim pozantim muzičarima je svirao i kakve tekstove je pisao.
Raković danas živi i radi u Štutgartu, gdje ima status umjetnika i kaže da mu je glavno zanimanje – muzika.
Govoreći o svojim prvim koracima u muzici, kaže da su oni počeli okupljanjem u grupu „Boja ruže“.
„To je bilo neke 78. oodine, bili smo mladi, osjetili da imamo talenat, skupili se, napravili pjesme i 1979. izdali ploču.“
Kako Raković kaže, o tome ko će izdati ploču tada su odlučivale komisije sastavljene od urednika, kompozitora, muzičara i ostalih stručnjaka, koji su za ovaj mladi bend bili „nepoznat svijet“.
U konkurenciji od stotinjak bendova, samo su grupe „Bolero“ i novogradska „Boja ruže“ ostvarile pravo da izdaju ploču.
„Uglavnom je pjesme na tom alubumu radio Zdravko Đurić iz Novog Grada. Tu je bilo još par momaka iz Prijedora i Pakraca, ali Zdravko i ja smo bili nosioci grupe“.
Album je bio popularan, ali nažalost, iz više razloga, nije bilo mogućnosti da nastave karijeru. Nakon toga Raković radi samostalno.
„Nastupio je neki drugi period kada sam ja kao instrumentalista, bas gitarista i vokal, svirao u grupi Mrak, zatim sa Halidom Muslimovićem, pa nastavio sa Harisom Džinovićem, sa kojim sam posljednji koncert imao 2013.godine.“
Muzika je ovom umjetniku pružila priliku da prođe cijeli svijet i upzna najaveća imena naše muzičke scene, poput Gorana Bregovića, Safeta Isovića, Harija Varešanovića, Dinu Merlina…
„Imao sam jednu divnu muzičku karijeru, izdao sam četiri albuma, poslije sam radio dva albuma u Njemačkoj, radio sam, pisao onako kako sam osjećao u datom trenutku. Da li se to nekom sviđa ili ne, sve zavisi od osobe.“
Na pitanje koja mu muzika najviše odgovara, Raković kaže:
„Počeo sam sa rok muzikom, to mi po vokaciji pripada, ali nisam isključiv, nema tu neke razlike, muzika je muzika. Tehnika je napredovala, ima dosta kvalitetnih pjesma i moram priznati da volim sve to, jer u svakoj vrsti muzike ja imam pjesme koje su vrijedne, emotivne…“
Bitno je napomenuti da je Raković svirao u grupi „Modra rijeka“ koja je nastala u Novom Gradu, a naziv grupe je bio asocijacija na rijeku Unu.
„Pisao sam muziku za razne pjevače, za sebe, možda je zanimljivo da imam jedan „strašan“ hit tamo negdje iz 1987. ili 1988., a to je pjesma „Slušaj majko moju pjesmu“, kada sam dobio Oskar popularnosti Jugoslavije, kao i Mesam za najslušaniju pjesmu.“
Nove muzičare sa područja opštine Novi Grad nije upoznao, ali smatra da je u gradu uvijek bilo talentovanih mladih ljudi, koji traže svoje mjesto na estradnom nebu:
„Nadam se da ima mladih muzičara u našem gradu i volio bih da svoje iskustvo podijelim sa njima. Ne u smislu da ih mijenjam, nego da im pokažem kud treba da idu, da ne lutaju kao ja. Bilo bi im lakše da ne idu putem kojim sam ja išao, između Beograda, Zagreba, Sarajeva, sve dok nisam pronašao sistem, način kako da u tom svijetu uspijem i opstanem.“
Raković kaže da je ranije, dolazeći u grad, podjelio petanestak gitara, za koje se i ne sjeća kome su na kraju pripale.
Na pitanje, kako ocijenjuje današnju muzičku scenu, Raković kaže da tehnika i kvaletet idu napred i da se vremena, publika i generacije mijenjaju.
„Mislim da je najbolji sud, ako vi imate pune dvorane, ako ljudi kupuju to što vi radite, znači niko nije mjerodavan da kaže da to nije dobro. O ukusima ne treba raspravljati i u raznolikosti je bogatsvo muzike.“
Raković je u Novi Grad je i ovog ljeta došao na odmor, a što se tiče posla, on mu je baziran na tržište van Balkana i kako kaže ima zakazane angažmane do Nove godine.
