Književnik Ranko Pavlović kaže da je čovjeku, kad se osjeća usamljenim, najbolje da se druži sa knjigom, a najbolje je da su to Ćopićeve knjige.
„Najbolje je družiti se sa njegovim junacima koji su često stvarniji od ljudi koje srećemo. Zato je zadovoljstvo doći u Ćopićev zavičaj i osjetiti kako su nastajali njegovi junaci“, rekao je Pavlović.
On kaže da ovdašnji pejzaži pokazuju da je Ćopić, sve što je vidio i doživio, unio u svoje djelo koje je zbog toga posebno vrijedno, jer je u lokalno uneseno univerzalno.
Prema njegovim riječima, Ćopić je danas popularan onoliko koliko ga obrazovni sistem približava, a to nije dovoljno.
„Ipak, mislim da nema djeteta koje ne zna bar jedno Ćopićevo djelo. Vrijeme je da se u obrazovni sistem uvede zbrika priča `Bašta sljezove boje`“, rekao je Pavlović.
Svetozar Ličina, predsjednik banjalučke Fondacije „Branko Ćopić“, podsjetio je da, uz ovu fondaciju, manifestacije u Ćopićevu čast organizuju opština Krupa na Uni i Osnovna škola „Branko Ćopić“.
„Danas smo došli u Hašane, na dan kad se obilježava Ćopićeva krsna slava – Miholjdan. Došli smo u njegov zavičaj jer je Ćopić, kao rijetko koji pisac, ostao do kraja u svom rodnom kraju, u životu i književnosti“, kaže Ličina.
Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen Kljajić naveo je da se manifestacija „Ćopićevim stazama djetinjstva“ održava u skromnim uslovima, ali da tradicija nije prekinuta.
„Imamo želju da se proširi broj učesnika i da na ovaj dan u Hašanima budu učenici iz svih škola koje nose Ćopićevo ime“, rekao je Kljajić.
Direktor Osnovne škole „Branko Ćopić“ Dragana Todić smatra da su učenici koji pohađaju ovu školu dobro upoznati o životu i djelu Branka Ćopića.
„Naši učenici učestvuju u današnjoj manifestciji, a svake godine 26. marta prisjetimo se tragične smrti našeg književnika. Ovdje se svakodnevno prisjećamo Branka Ćopića jer je ovo njegov rodni kraj“, rekla je Todićeva.
Kod Ćopićeve biste ispred spomen-škole u Hašanima položeno je cvijeće, a o životu i djelu pisca govorio je i književnik Ranko Risojević.
Učenici su govorili Ćopićeve stihove i svoje pjesme inspirisane njegovim djelom.
Prije toga održan je književni čas u Osnovnoj školi „Branko Ćopić“ u Donjem Duboviku, administrativnom centru opštine Krupa na Uni.
Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima, a tragično preminuo 26. marta 1984. godine u Beogradu.
Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine dobio je Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.
Njegova antologijska zbirka pripovjedaka „Bašta sljezove boje“ osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman „Ne tuguj, bronzana stražo“. Od 1968. godine bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Drugi svjetski rat podstakao ga je da napiše romane „Prolom“, „Gluvi barut“, „Ne tuguj bronzana stražo“ i „Osma ofanziva“, zatim pripovijetke „Rosa na bajonetima“, „Surova škola“, „Ljubav i smrt“, „Doživljaji Nikoletine Bursaća“, „Gorki med“, „Sveti magarac“, „Ljudi s repom“ i zbike pjesama „Ognjeno rađanje domovine“ i „Ratnikovo proljeće“.
Napisao je i romane za djecu „Orlovi rano lete“, „Slavno vojevanje“ i „Bitka u zlatnoj dolini“ (poznati su kao „Pionirska trilogija“) i „Magareće godine“, zbirke priča „Priče partizanke“, „Vratolomne priče“, „Priče ispod zmajevih krila“ i „Doživljaji mačka Toše“, zbirke pjesama „Čarobna šuma“, „Armija odbrana tvoja“, „Partizanske tužne bajke“, „Večernje priče“, „Djeda Trišin mlin“ i „Nestašni dječaci“.