Akademski slikar iz Beograda Zdravko Vajagić zavještao je svoja djela u legatima, između ostalih, Novom Gradu i Prijedoru sljedeći sudbinsku povezanost vlastitog djetinjstva i sudbinom srpskog naroda.
On je novogradskoj galeriji poklonio 11 djela, a prijedorskom Muzeju Kozara sedam slika.
Vajagić je rekao da osjeća obavezu prema svom kraju, selo njegovog oca je Glodna u Ivanjskoj, a po majčinoj strani, s druge strane rijeke Une Rašće i Bušević.
– Јa nisam imao običaj da prodajem slike, možda su moje dvije slike otkupljene. Smatram da autor treba da se za sliku bori, da sliku voli, da je osjeća jer ako to autor ne čini ko će drugi. Kako sam došao u ozbiljne godine bilo je vrijeme da se razmišlja o formiranju legata – rekao je on.
Vajagić je naveo da je uz njegovu želju da ispuni obavezu prema svom kraju, s druge strane vladalo interesovanje kulturnih institucija iz Novog Grada i Prijedora.
– Razmišljao sa o legatu u Novom Gradu i da će znati da čuvaju moja djela. A kad su me pitali zašto legat u Prijedoru odgovorio sam da je to bilo pribježište mojih Krajišnika u njihovovim izbjeglištima u ratnim dešavanjima – rekao je Vajagić.
On je naveo da je formiranjem legata u Novom Gradu i Prijedoru počela jedna nova priča koja se razvija.
– Novogradska galerija i Muzej Kozara sarađivali su i ranije. Sad organizuju zajedničke izložbe mojih legata i tako se stvara nova priča. Planirano je da ove izložbe budu organizovane u Trebinju i Banjaluci. Već su postavljene u Prijedoru i Novom Gradu – rekao je on.
Vajagić je dodao da njegov legat ima i grad Beograd gdje je proveo život, te da je jednu sliku poklonio Narodnom muzeju.
Planira da jednu sliku pokloni i Ličkom Petrovom selu.
– U mjestu gdje sam rođen, majke prinose djecu prozoru, da se dijete nagleda ljepote prirode. Tako je bilo i sa mnom i mislim da je taj prozor ujedno i okvir za moje slike. Kasnije kad su se moji roditelji preselili, spustili niz Unu, doživio sam ljepotu pejzaža. Moje slikarstvo je kretalo od pejzaža – naveo je on.
Vajagić je rekao da se na postdiplomskom studiju opredijelio za apstrakciju.
– Prapočetak je u Ličkom Petrovom selu, zatim slijedi kretanje niz Unu. Mislim da je moja umjetnost ponavljanje kretanja našeg naroda – objasnio je Vajagić.
Umjetnik priča da je nedavno našao svoju fotografiju iz najranijeg djetinjstva.
– Mislim da je to prva fotografija na kojoj sam ja snimljen kako kao dijete sjedim travi, a oko mene je cvijeće. Na pozadini fotografije sam napisao – mora da je odavde sve počelo. Јa sam zagledan u cvijeće u odnose boja – rekao je Vajagić.
Iako je ovaj autor uglavnom stvarao djela velikih formata, prošle godine na izložbi RTS-a predstavio je manje formate pod nazivom „Klijališta“.
Opština Novi Grad prošle godine dodijelila je Vajagiću priznanje, zlatnu plaketu, a izložba novogradskog i prijedorskog legata postavljena je povodom Petrovdana, Dana i krsne slave opštine Novi Grad.
Zdravko Vajagić rođen je 1938. godine u Ličkom Petrovom Selu, gdje je kratko živio sa roditeljima, a potom se porodica seli u Bosansku Otoku. Akademiju Likovnih umjetnosti u Beogradu diplomirao je 1963. godine u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.
Postdiplomske studije završio je 1966. u klasi istog profesora, član je Udruženja likovnih umjetnika Srbije od 1964. godine.
Bio je profesor Više pedagoške škole u Beogradu na katedri za likovne umjetnosti, profesor Više škole likovnih i primjenjenih umjetnosti u Beogradu, te osnivač, dekan i profesor Akademije za umjetnost i konzervaciju u Beogradu na predmetima slikanje i zidne slikarske discipline, kao i osnivač još šest visokih škola, koje su započele rad sa elaboratima profesora Vajagića.
Radio je kao konzervator i restaurator.
Samostalno je izlagao više od 30 puta i učestvovao na brojnim grupnim izložbama, nagrađivan više puta.
