„Od marta prošle godine i te kako je došlo do porasta broja pacijenata koji se javljaju na odjeljenje psihijatrije, a nešto od toga je prouzrokovano samom pojavom korone kao oboljenja koje je u početku bilo nejasno, a ni dan danas nemamo jasne smjernice kako liječiti ljude, kako im pomoći i šta očekivati poslije svega ovoga. Porast naših ambulantnih pacijenata je u ovom trenutku izuzetno visok s obzirom da baratamo sa malim prostorom za hospitalizaciju istih. Mi smo ranije bili odjeljenje u okviru bolnice gdje smo imali svoju zgradu pa smo imali otvoreno i zatvoreno odjeljenje, a sada je zbog korone naša zgrada ustupljena infektivnom odjeljenju pa smo mi na jednom skučenom prostoru u Domu Čirkin polje pa smo samim tim i dislocirani od naše zgrade i suženih smo kapaciteta jer na raspolaganju imamo samo dvije sobe, ali nekako uspijevamo da se izborimo sa ovakvim lošim uslovima i da pomognemo svim našim sugrađanima.“ istakla je na početku razgovora za naš radio načelnica psihijatrije JZU „Doktor Mladen Stojanović“ Prijedor, magistar doktor specijalista psihijatrije Snežana Dragojević.
„Sa početkom korone ljudi su se prvo nosili sa informacijama koje su dobijali putem medija. Prvih mjesec dana ljudi su sjedili u svojim stanovima i kućama, pratili su informacije, nisu se toliko družili i izlazili. Međutim, previše informacija je dovelo do akumuliranog stresa, a kada smo mi bili intenzivna podrška preko mobilnog telefona koji imamo na odjeljenju javljali smo se da svima pomognemo na neki način, govorili da se zadrže u svojim komforima, da im damo određene savjete kako da prevaziđu novonastalu situaciju. To je funkcionisalo nekih mjesec dana, a nakon toga su pacijenti insistirali na živoj riječi i na podršci svog ljekara.“ nastavila je ona i dodala da im se javljaju i zdravstveni radnici na kojima je najveći teret.
„Zdravstveni radnici su pod strašnim pritiskom-oni su takođe roditelji, imaju porodice kao i obaveze na radnom mjestu i kod kuće i teško se nose sa stresom jer se bore sa nečim nepoznatim, gdje moraju biti maksimalno uključeni i maksimalno zaštićeni. I oni su izloženi virusu-u posljednje vrijeme je bilo puno zdravstvenih radnika koji su izostajali sa posla zato što su bili kovid pozitivni, pa čak ih je bilo i na našem odjeljenju. Dakle, ni njima nije lako, pod stresom su, ali oni bar znaju gdje da se jave za pomoć.“
Ona nam je odgovorila i kakve posljedice korona ostavlja na psihu nakon što je prebolite.
„Nakon preležanog virusa korona, niko nije u potpunosti u zoni komfora u smislu da se riješio svog problema na neki duži vremenski period. Nakon korone, ide serija pregleda, dijagnostike, rendgenskih snimaka i odlazaka kod ljekara. Dakle, akumulira se i stres gdje popucaju sve te psihičke odbrane i onda se zatraži pomoć psihijatra. Cjelokupna populacija pod tim pritiskom sve više traži pomoć psihijatra i više nije tolika stigmatizacija ni doći kod psihijatra ni zatražiti pomoć jer svi prolazimo kroz određene stresne situacije, da li su to depresivne epizode ili psihotične reakcije koje možemo očekivati u budućnosti. U posljednje vrijeme imamo porast i suicidalnih pacijenata, imamo porast agresivnosti u opštoj populaciji, a sve je vezano donekle i sa kovidom koji je doveo do promjene u cijelom sistemu i društvu. Ljudi naglo ostaju bez posla, osjećaju se nesigurno tu gdje borave, izolovani u svojim državama, u svojim gradovima, nema te komunikacije, nema žive riječi, a jedini izvor informacija su mediji.“
Doktorica Dragojević je dala nekoliko savjeta kako izdržati sav pritisak nastao za vrijeme pandemije:
„U početku moramo da se bavimo ličnom odgovornošću, u smislu da slušamo najdostupnije medije, to jest da ograničimo prijeme određenih informacija, dakle i kada slušamo nešto, da to budu zvanične informacije od strane zdravstvenih radnika i kriznih štabova i da se na taj način ponašamo odgovorno i prema sebi i prema svome okruženju. Ako je rečeno da se nose maske, da se poštuju svi propisi koji važe u određenoj zemlji. U slučaju da smo u situaciji izolacije, tu se javlja još jedan dodatni problem gdje ljudi teško podnose tu izolovanost, kako da se ponašaju u takvim situacijama. Možda bi najbolje bilo da se okrenu sami sebi i nekim stvarima za koje ranije nisu imali vremena, da se pozabave sa svojom porodicom, da imaju više vremena za djecu, za supruga i obrnuto, da rade neke stvari u kojima uživaju, kao što su čitanje knjiga i slično.“
Epidemija virusa korona je na neki način pogodila i one najmlađe te smo pitali kako da se roditelji nose sa ovom situacijom i objasne djeci nastale promjene.
„Roditelji treba da objasne svojoj djeci da je situacija takva i da su oni pod rizikom u smislu jer su oni prenosioci virusa bar po dosadašnjim istraživanjima i statistikama. Tako da ne bi bilo u redu da neka mlađa osoba zarazi baku ili deku i da poslije bude odgovorna za to zdravlje. Djeca treba da borave u otvorenom prostoru sa svojom porodicom, da porodica koja je do sad bila pomalo otuđena sada se posveti svojim članovima, da se bave sportom, ali uz pridržavanje svih smjernica kriznih štabova.“
Pored virusa korona, na odjeljenje psihijatrije javljaju se i pacijenti koji imaju posljedice zemljotresa koji se dogodio krajem prošle godine.
„Još jedan stres je zemljotres koji je više pogodio građane Novog Grada nego Prijedora, a o Kostajnici da ne pričam tako da sada imamo porast pacijenata stresogena izazvanih zemljotresom. Dakle, svakako je život pod stresom, kovid još uvijek traje, a zemljotres je samo pojačao stresnu reakciju kod pacijenata tako da oni ovdje dolaze preznojeni, napeti, nervozni, zabrinuti za sebe, za svoje okruženje. Naše smjernice njima su da budemo praktični, da koliko god možemo u tim situacijama smirimo svoj vegetativni nervni sistem i da se ponašamo onako kako treba da se ponašamo u nepredvidivim situacijama. To znači da kada smo na otvorenom prostoru da se sklonimo od zgrada, da vodimo računa gdje ćemo se pozicionirati u svom stanu jer ako napravimo haos i paniku, od toga ćemo samo imati veće posljedice.“ istakla je doktorica Dragojević, a objasnila je i pojam anksioznosti.
„Anksioznost je slobodno lebdeća unutrašnja napetost koja se ne može definisati. To je nekakvo nejasno stanje-pacijent se može žaliti da ga boli glava, da ima nelagodnost u nogama i rukama, da ima osjećaj stezanja, mravinjanja, da ga boli želudac i slično i to je uglavnom u komorbiditetu sa depresijom pa su najčešća klinička slika anksiozno-depresivni pacijenti. Uz tu anksioznost obično se nadovezuje stanje bezvoljnosti, nezainteresovanosti, nemotivisanosti, suicidalne ideje, nemogućnost spavanja, gubitka volje… Ja bih molila sve slušaoce ako bi se našli u takvoj situaciji, ako bi imali takve simptome, da krenu od svog porodičnog ljekara, a on će procijeniti da li se trebate javiti psihologu ili psiihijatru. U Novom Gradu imate tim psihologa i psihijatra, a uvijek ste i dobrodošli u našu bolnicu. Imate mogućnost da se to završi, da vam bude bolje u smislu psihičkog stanja i da se ne prolongira to vaše loše stanje jer kako vrijeme prolazi neće vam biti bolje, samo će se stres nagomilavati i može vam biti lošije.“
Za kraj razgovora ona je istakla da dolazak na razgovor kod psihijatra ili psihologa ne uključuje odmah uvođenje farmakološke terapije, ali ćete svakako biti na dobrom putu da pomognete sami sebi.
