Petar Ličina iz Donjih Agića pisanjem se bavi odmalena, a do sada je objavio šest zbirki poezije i to su: Bijela duga i po, Plava duga i po, Crvena duga i po, Pecija, Svjati i Četvrta duga i po koju je izdao prošle godine. Sve ovo bio je povod za naš razgovor sa njim. Na početku razgovora nam je rekao da pisanje voli odmalena.
„Ja sam odmalena uvijek nešto pisao, zapisivao i eto, hvala Bogu, došlo je i do toga da se neke stvari objave,a neke su otišle u vječiti zaborav, kao što to obično bude.“
Dodao je da piše uglavnom poeziju.
„Ja pišem uglavnom poeziju, osvrćući se na neke istorijske događaje Podgrmeča, neke događaje iz prošlosti kojih bi današnji svijet trebalo da se sjeti jer u doba ove tehnologije istorija se zaboravlja,kao i momenti u nečijim životima.“
U objavljivanju njegove prve knjige pomogao mu je Milovan Antonić preko kojeg je došao u kontakt sa piscem Rankom Preradovićem, a saradnja je nastavljena i kasnije. Recenzent posljednje objavljene knjige bio je profesor Drago Todić.
„Ja sam Dragu Todića poznavao odranije, kao predsjednika opštine pa sam mu donio neke svoje knjige koje sam prije objavljivao i on se oduševio kad je to pročitao tako da smo nastavili saradnju i bio je recenzent moje posljednje dvije knjige.“
Knjige objavljuje uz pomoć dobrih ljudi, a svoje knjige poklanja on lično budući da ih još nema u široj distribuciji. Nada se da će uspjeti objaviti još knjiga, ali kako sam kaže, to ostaje da se vidi. Većina njegovih pjesama posvećena je njegovom rodnom Podgrmeču.
„Ja sam rođen u Podgrmeču, tu živim, tu radim i komuniciram sa ljudima i pokušavam iz običnih ljudi izvući priče koje su se nekad desile, ali ih je zub vremena odnio u zaborav i sve teže je takve priče da ostanu sačuvane.“ zaključio je Petar Ličina na kraju našeg razgovora.
