Pravoslavni hrišćani obilježiće u subotu Miholjske zadušnice i, prema tradiciji, izaći će na groblje, prislužiti svijeće i u hramovima dati pomene svojim preminulim precima.
Vjernici na taj dan upućuju molitve Bogu za milost prema upokojenima i oproštaj grijehova.
Zadušnice uvijek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima, jer je Hristos dan uoči Vaskrsenja, koje se uvijek slavi u nedjelju, proveo u grobu.
U Crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte, dakle, da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih”.
Na Zadušnice se u crkvama služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe se ide do grobova pokojnika. Na grobovima se prislužuju svijeće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za preminule.
Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi, i da tu obave pomen za svoje upokojene, koji su bili i ostali naši bližnji, čime pokazujemo svoju ljubav prema njima.
Žito nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemaljskom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.
Osim Miholjskih ili jesenjih zadušnica, u kalendaru Srpske pravoslavne crkve postoje još i Duhovske ili ljetne, proljećne – u sedmici prije početka Velikog posta i Mitrovske ili zimske.
