Arhitektonsko čudo sagrađeno je u Ašahabadu, prestonici izlovanog Turkmenistana.
 
Pustinjski soko - Foto: APPustinjski soko - Foto: AP
Pustinjski sokoFoto: AP

Grad u kome živi pola miliona ljudi, od prije nekoliko dana može da se pohvali jednim od najspektakularnijih aerodroma na svijetu, kako po svojoj veličini, tako i po dizajnu, kapacitetima, ali i cijeni.

Impresivna građevina podignuta je na mjestu starog aerodroma koji je prethodno srušen. Novi, velelepni objekat, podignut je u rekordnom roku - za nešto manje od tri godine, a na izgradnji je radilo više od 12.000 radnika.

Cijena aerodroma "Saparmurat Turkmenbaši Veliki" iznosila je impozantnih 2,35 milijardi dolara. Prostire se na 1.200 hektara površine, a glavna zgrada izgrađena je u obliku pustinjskog sokola u letu.

Pustinjski soko (Foto: REUTERS)Pustinjski soko (Foto: REUTERS)
Pustinjski soko (Foto: REUTERS)

Na području aerodroma, sagrađeno je još 80 različitih objekata, a aerodrom ima i 46 terminala, kontrolni dispečerski toranj visok 72 metra, hotel sa 60 soba i 27 restorana. Aerodrom ima besplatni parking i to 1.200 mjesta.

Aerodrom je zamišljen kao veza između Evrope i Azije zbog čega je i godišnji protok putnika planiran na nevjerovatnih 14 miliona putnika.

Iako je u funckciji tek desetak dana, aerodrom je već dobio nekoliko prestižnih međunarodnih nagrada, kao i priznanje za originalno tehnološko rješenje. Zanimljivo je da je aerodrom našao svoje mjesto i u Ginisovoj knjizi rekorda. Aerodromska tapiserija od 750 kvadrata zvanično je najveća takva na svijetu.

U 21. vijeku se zna da je gotovo sve moguće objasniti pomoću nauke. Neki od izuzetaka su fenomeni koji već decenijama zbunjuju stručnjake..

.Stanovnici doline Hesdalen u Norveškoj već decenijama posmatraju neobična svjetla koji se javljaju na noćnom nebu.


Nakon što se pojave, ona plešu u raznim pravcima i ponekad svjetle u različitim jarkim bojama. Svjetla je video veliki broj ljudi i više puta su zabilježena kamerom, pa njihova pojava nije sporna – zanimljivo je jedino to što naučnici nakon dugogodišnjih studija nisu uspjeli da otkriju o čemu je riječ. Jedno od nagađanja je da je to područje radioaktivno, a radijaciju nose čestice prašine koje eksplodiraju pri dodiru s atmosferom.

Drugo objašnjenje je da se cijela oblast ponaša kao velika baterija, s obzirom na to da je jedna od dolina izuzetno bogata bakrom, a druga ima cinka u izobilju. Obije komponentne se mogu pronaći u bateriji, potrebna im je samo "kisela" veza da bi zasvjetlele. Rijeka na dnu doline sadrži sumpor, koji može da djeluje kao izvor kiseline. Teoretičari zavjere u tim svjetlima, međutim, vide vanzemaljski uticaj.

Vilinski krugovi Namibije

Na pašnjacima južne Afrike, najvećim dijelom u Namibiji, postoji na hiljade misterioznih krugova koji se pojavljuju na poluplodnoj zemlji. U Namibiji stanovnici ove misteriozne krugove nazivaju "vilinskim krugovima". Krugovi se pojavljuju na površini, a zatim nestaju nakon nekoliko decenija. Manji krugovi u prosjeku traju 24 godine, dok veći mogu da postoje čak i do 75 godina.

Na pitanje ‘zašto’ je vrlo teško odgovoriti, smatra doktor Volter Činkel, biolog sa Univerziteta u Floridi. Postoji nekoliko pretpostavki, a za sada nijedna od njih nije uvjerljiva.

Naučnici proučavaju krugove još od 1971.godine , ali još nema jasnih dokaza o njihovom uzroku.

Po narodnom vjerovanju lokalnog stanovništva, pravi ih zmaj koji živi ispod Zemljine kore, čiji vatreni dah stvara "mjehuriće" na površini zemlje. Druge hipoteze uključuju dejstvo termita, sofisticirani ekološki inženjering...

Taos Hum

Riječ je o nizu čudnih, niskofrekventnih zvukova nalik pjevušenju koji su snimljeni širom svijeta, a naročito u gradu Taos u Novom Meksiku. Opisan je kao zvuk praznog hoda motora automobila, a navodno utiče i na ljude koji žive u tom području. Oni koji su ga iskusili tvrde da se više osjeća u tijelu nego što se doživljava spolja.

Slušalice zato ne pomažu, a zvuk može da ‘vibrira’ duž tijela. Njegovu je frekvenciju teško registrovati mikrofonima, a jedno od mogućih objašnjenja je spontana otoakustična emisija - tj. da zvuk dolazi iz dlačica ušiju u samim ljudima.

Đavolji čajnik

Đavolji čajnik u Minesoti je rijeka, odnosno formacija slapa i stijena u kojoj nestaje polovina rijeke Brule. Ona se dijeli u dva dijela, od kojih jedan dio pada niz stijene i stvara vodopad, dok drugi odlazi u jamu i nestaje, ali niko ne zna gdje. Naučnici vjeruju da postoji izlazna tačka negdje ispod jezera Superior, ali istraživači su godinama u rupu izlivali boju i ubacivali razne predmete poput pingpong loptica, a nijedan od ubačenih predmeta nikada nije pronađen.

Geolozi tvrde da su duboke pećine koje mogu da akumuliraju toliku količinu vode vrlo rijetke. U čvršćim stijenama tekstonske akcije ponekad mogu da zdrobe podzemne slojeve stijena, stvarajući propusnije okruženje za vodu. Nažalost, ne postoje geološki dokazi za tako nešto, a čak i da postoje, malo je vjerovatno da bi jama mogla zauvijek da ‘uvlači’ rijeku u sebe. Oluje i erozija ponekad u nju šalju odrone veličine drveća i u nekom trenutku bi se svakako zapušila, ali to se nije dogodilo.

Na sjeveroistoku Tajlanda, na području Udon Tani, nalazi se Јezero crvenih lotosa, za koje uglavnom znaju samo lokalni stanovnici.
 
Јezero crvenih lotosa - Foto: Screenshot/YouTubeЈezero crvenih lotosa - Foto: Screenshot/YouTube
Јezero crvenih lotosaFoto: Screenshot/YouTube

Mještani koje žive pored jezera na njemu svakodnevno love ribu, skupljaju puževa i stabljika lotosa, koje koriste za pripremu jela.

Oni koji su ga posjetili kažu da ne izgleda kao da je s ovog svijeta, a najljepše je od decembra do februara.

Da bi se pojmila sva ljepota lotosa, treba imati na umu da otvaraju latice od 6 ujutro do podneva, a najbolji pogled na ovaj nestvaran prizor je iz čamca koji lagano klizi po površini mirnog jezera.

Јezero crvenih lotosa (foto:instagram.com) Јezero crvenih lotosa (foto:instagram.com)
Јezero crvenih lotosa (foto:instagram.com)

Inače, stabljike i sjeme lotosa su jestivi, a na Tajlandu su često su na meniju. Osim što je jestiv, lotos za budiste predstavlja simbol čistoće i prosvjetljenja.

Јezero je takođe dom 80 vrsta ptica, uključujući i nekoliko ugroženih vrsta, poput sive čaplje.

Trenutno na zemlji živi preko sedam milijardi ljudi, a naučnici predviđaju da će se populacija do 2030. godine povećati na osam milijardi.
 
Mjesta pogodna za naseljavanje označena žutom bojom - Foto: ScreenshotMjesta pogodna za naseljavanje označena žutom bojom - Foto: Screenshot
Mjesta pogodna za naseljavanje označena žutom bojomFoto: Screenshot

To je jedna milijarda ljudi više za samo 14 godina.

Iako je ovo povećanje broja globalno, najizraženije će biti u azijskim i afričkim zemljama.

Istraživači su napravili video kako bi skicirali broj mjesta rangirajući ih od “veoma pogodnih“ preko “relativno pogodnih“ do "nepogodnih" , a koja predstavljaju teritorije koje bi ljudi mogli da nasele.

Žutom bojom obilježili su veoma pogodna mjesta, svijetlo ljubičastom relativno pogodna, a sivom nepgodna mjesta.

Odbacili su regije sa zemljom prekrivenom ledom, visokim nivoom vode i staništima opasnih vrsta.

Tako su došli do nekoliko mjesta pogodnih za život, a dio centralne Afrike sa dosta prirodnih resursa je jedno od njih.

U videu ispod pogledajte kako su rangirani ostali predjeli Zemlje.

Poznati američki astrofizičar Nil Degras Tajson otkrio je za magazin Biznis insajder kako bi svijet mogao da izgleda za 500 godina.
 
Budućnost (Foto: Thinkstock) - Budućnost (Foto: Thinkstock) -
Budućnost (Foto: Thinkstock)

“Ako stanovništvo bude nastavilo da raste onom stopom kojom to čini sada, za 500 godina na Zemlji će biti mjesta tek toliko da svi mogu da stanu jedni pored drugih. To, očigledno, nije ona budućnost koju želimo, što znači da ćemo morati da teraformiramo Mars i preselimo se tamo, ili naučimo kako da kontrolišemo rast populacije“, rekao je Tajson.

On je takođe objasnio da može da se dogodi da čovječanstvo počne da gradi i naseljava sve više građevinske konstrukcije, kao i one koje sve dublje zalaze ispod površine tla. Te dvije vrste konstrukcija bi se međusobno presijecale, prije vertikalno nego horizontalno.

“Ukoliko se do tada ne dogode neke bitne promjene, i ne shvatamo da zahvaljujući tehnologiji imamo šanse za opstanak, nećemo doživjeti taj dan“, upozorio je naučnik.

“Na samrti ću najviše žaliti za time što nisam živio duže i vidio sve one izume koji će se tek pojaviti. Volim što mogu da eksperimentišem i budem dio genijalnosti ljudske rase“, zaključio je.

Gradske vlasti Rejkjavika na Islandu isključile su uličnu rasvjetu kako bi građani i turisti mogli bolje da uživaju u prirodnom fenomenu polarne svjetlosti.
 
Polarna svjetlost - Aurora borealis (Foto: aol.com) - Polarna svjetlost - Aurora borealis (Foto: aol.com) -
Polarna svjetlost - Aurora borealis (Foto: aol.com)

Građani su zamoljeni da između 22 i 23 časa ne pale svjetlo da bi svi što bolje mogli vidjeti ovu čudesnu nebesku pojavu.

Јavna rasveta je ipak ostala ugašena do ponoći, a društvene mreže su preplavili divni prizori s Islanda.

Aurora borealis je svjetlosni fenomen koji nastaje kada je magnetosfera dovoljno uznemirena Sunčevim vjetrom da naelektrisane čestice (većinom elektroni i protoni) iz magnetosferne plazme i Sunčevog vjetra počnu da prelaze u gornje slojeve atmosfere, gdje se njihova energija gubi.

Dalja jonizacija rezultira emitovanjem svjetlosti različitih boja i nijansi.

Fotografija preuzeta sa: https://ams-rs.com