AGENCIJE
Veliki francuski maršal Uber Ljte jednom je rekao svom vrtlaru da posadi drvo. Vrtlar je prigovorio da drvo raste sporo i da neće dosegnuti punu zrelost još stotinu godina. Na šta mu je maršal odgovorio: "U tom slučaju nemamo vremena za gubljenje - posadite drvo još ovog poslijepodneva."
Kao što ljudi imaju godine koje broje, i drveće svoje godine broji u godovima. Godovi su krugovi vidljivi na panju kad se stablo posiječe. To su u stvari godišnji prsteni koji pokazuju koliko je drvo naraslo.
Kako se mijenjaju godišnja doba, tako i drveće potajno bilježi uspomene, mijenjajući izgled debla, zavisno o količini vlage i sunca, kao i godinama koje prolaze.
Svakog proljeća i ljeta debla rastu u visinu i šire se, a dodatni centimetri slažu se na već postojeće godove. Kad se stablo posiječe, prema godovima se može zaključiti koliko je drvo staro i koliko je naraslo svake godine. Stabla obično brže rastu kad su mlada pa su godovi blizu sredine najširi.
Dendrohronolozi, stručnjaci koji se bave proučavanjem godova, koriste se podacima s debla kako bi saznali nešto više o tome kako se mijenjala klima tokom vremena. U dobrim godinama, kada u sezoni rasta drveće prima dovoljno topline i vlage, stabla snažno rastu, a njihovi godovi su široki. Tokom lošeg vremena godovi su posebno tanki.
Stari Tjikko (9.550 godina)
Najstarije klonsko drvo na svijetu (norveška smreka) staro je 9.550 godina i nalazi se na planini Fulufjalet u švedskoj provinciji Dalama. Otkrio ga je profesor fizičke geografije Leif Kulman koji ga je nazvao po svom psu Tjikku.
Na prvi pogled, ovo pet metara visoko drvo možda ne djeluje kao najstariji živi organizam, ali ne dajte da vas veličina zavara. Hiljadama godina ovo drvo se uspješno prilagođavalo svim klimatskim promjenama koje su uticale na područje u kojem živi.
Vjeruje se da razlozi zbog kojih je ovo drvo preživjelo tako dugo leže u vegetativnom kloniranju i slojevitosti. Tokom vegetativnog kloniranja, stablo drveta može da umre na svakih stotinak godina (oko 600 u ovom slučaju), ali sistem korijenja može da živi hiljadama godina. Slojevitost se dešava kada jedna od grana dotakne tlo i vremenom postane korijen.
Naučnici su takođe locirali nekoliko drugih drveća u okolini koja datiraju od prije 8.000 i više godina.
Metuzalem (4.845 godina)
Metuzalem je vrsta bora koji raste visoko u Bijelim planinama Istočne Kalifornije. Ime je dobilo po dugovječnom liku iz Biblije, koji je živio skoro 1.000 godina.
Za razliku od Tjikka koji je preživio zahvaljujući sopstvenom kloniranju, vjeruje se da je Metuzalem najstariji živi neklonirani organizam. Testiran je dendrohronološki (brojanjem godova).
Hiperion (800 godina)
Hiperion je otkriven 25. avgusta 2006. godine od strane prirodnjaka Krisa Atkinsa i Majkla Tejlora u veoma zabačenom dijelu Nacionalnog i državnog parka Redvud u Kaliforniji. Vjeruje se da je star oko 700-800 godina. Istraživači vjeruju da bi drvo moglo da bude i više od 116 metara, ali je usljed štete koju su djetlići nanijeli njegovom vrhu ono trenutno zaustavljeno na 115,6 metara.
Iako je nekoliko drugih drveća bilo više od ovog diva, većina je bilo žrtva rašumljavanja Redvud regiona sredinom šezdesetih. Zapravo više od 90 odsto državnih drevnih šuma je posječeno do 1978. godine, kada je prostor kupljen i pripojen Nacionalnom parku. Kao što je slučaj sa većinom rijetkih drveća, njihova tačna lokacija je tajna i samo tri grupe ljudi su bile u stanju da ih pronađu.
General Šerman (2.700 godina)
Iako su mnoga drveća viša i u osnovi šira, ona nisu ni do koljena ozloglašenom Generalu Šermanu. Ovo drvo nadilazi bilo koji drugi živi organizam na planeti po svom ukupnom obimu (ne računajući grane) i smatra se najvećim živim organizmom na ovoj planeti.
Procijenjena starost ovog drveta je oko 2.300 i 2.700 godina. Preživjelo je brojne požare, klimatske promjene i savremene ljude.
Sa procijenjenom težinom od oko 1.385 tona, visinom od 83,8 metara i prečnikom od 11,1 metar u osnovi on je najbrže rastući organizam na ovoj planeti.
Godine 1879. drvo je dobilo naziv po generalu iz Američkog građanskog rata, Vilijamu Tekumse Šermanu, a imenovao ga je Džejms Vulverton, koji je služio kao poručnik Devete konjice Indijana pod Šermanom.
Arbol del Tule (1.400 godina)
El Arbol del Tule (španski za drvo tule) je drvo čempresa smješteno u centru grada Santa Marija del Tule u meksičkoj državi Oahaka. Grad je zapravo dobio ime po ovom drvetu. Starosti od otprilike 1.400 godina, vjeruje se da ovo drvo ima najšire stablo na svijetu, sa prečnikom od 11,62 metara. Postojale su sumnje da je stablo zapravo sačinjeno od nekoliko drveća, ali je nakon pažljivog DNK ispitivanja dokazano da je zaista u pitanju jedno drvo.
Nažalost, u ranim devedesetim je otkriveno da drvo polako umire usljed zagađenosti vazduha i nedostatka vode.
Banjalučki stari hrast
I Banjaluka ima svoje drvo, svoj stari hrast. On je najstarije drvo u Banjaluci i sijaset ljudi svoju sudbinu je vezalo za njega, prolazili su pored njega, odmarali se ispod njega i uživali u hladovini koja je nastala pod uticajem velikih hrastovih dimenzija. Procjenjuje se da ovaj hrast ima oko 220 godina, a nalazi se u Novoj varoši i danas je simbol betonizacije Banjaluke.
Stari hrast, koji je bio simbol otpora gradnji zgrade na lokaciji nekadašnjeg Picinog parka, vjerovatno zbog nedostatka vode, a viška betona osušio se prije nekoliko godina. Potom su željeli da ga posijeku, ali se odustalo od te namjere. Prošle godine u sedmom mjesecu Banjalučane je obradovala vijest da su na njihovom omiljenom drvetu izlistale dvije grančice. Hrast je pružio svoj otpor i pokazao koliko je teško biti drvo u Banjaluci.
Trebinjski platani
U samom centru grada, ispred hotela "Platani", nalazi se 16 platana, koji su posađeni u austrougarsko doba i oni su pravi simbol Trebinja. Ljeti svojim granama stvaraju hladovinu, a ljetna bašta ispod njih je uvijek ispunjena do posljednjeg mjesta.
Legenda kaže:
Sa Austrougarskom u Trebinje je stigao baron Babić koji je bio komandant grada. Imao je kćerku koja je bila bolešljiva i nažalost umrla je sa 16 godina. U njenu čast Babić je posadio u centru grada 16 platana.
Godine 2015. u februaru "prehladiše se" sedmorica od njih šesnaest. Kažu doktori: "Gljivično oboljenje." Mediji su prenosili: "Zahvatilo ih je teško oboljenje koje uzrokuje da unutrašnjost stabla počinje da truli i kako sada stvari stoje, neće još dugo krasiti grad na Trebišnjici!" Međutim, kako i dolikuje divovima da ih pored njihove veličine odlikuje i ogromna snaga, podigoše se trebinjski giganti poput titana i ne poklekoše, nego se isprsiše i nastaviše da štite svoj grad. Pokazali su gorostasi da iako su stogodišnji, da još nisu spremni za prijevremenu penziju, te da će još dugo svojom krošnjom krasiti trebinjski trg.
