Georgije je rođen u drugoj polovini Trećeg vijeka u Maloj Aziji i kao veoma mlad postao je vojvoda u vojsci rimskog imperatora Dioklecijana.
Braneći hrišćansku vjeru i protiveći se progonima hrišćana, Dioklecijan je bacio Georgija u tamnicu i osudio ga na najteže muke.
Vidjevši da muke ne mogu da slome ni tijelo ni Georgijevu vjeru, Dioklecijan je odlučio da ga pomiluje pod uslovom da prinese žrtvu rimskim božanstvima.
Georgije je na kipu, kojem je trebalo da prinese žrtvu, načinio krsni znak, nakon čega se statua mnogobožačkog idola rasprsnula. Vidjevši ovo, Dioklecijanova žena Aleksandra je uzviknula: "I ja verujem u Georgijevog Boga!", na šta Dioklecijan naredi da im bude odrubljena glava, što je i učinjeno.
Osim Đurđevdana, ovom svetitelju se čini pomen i 16. novembra - na Đurđic, dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, Georgijevom rodnom mjestu.
Na ikonama Sveti Đorđe se predstavlja u vojvodskoj odeždi na konju/Đurđevdan/ ili stojeći /Đurđic/, kako ubija aždaju, sa ženskim likom u pozadini.
Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja, koji se razlikuju po sadržini od regiona do regiona.

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 23. aprila, što po starom kalendaru odgovara 6. maju po novom, čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa. Svetog Đorđa slave i katolici i pravoslavci. Pravoslavci kao krsnu slavu 6. maja, a katolici kao imendan 23. aprila.
Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro - „da će biti plodna godina“, a ako na ovaj praznik i sutradan pada kiša - „da će ljeto biti sušno“.
Nekada su ovog dana hajduci napuštali svoja mesta zimovanja, svoje jatake, i odlazili u šumu na zakazano mesto da ponovo otpočnu sa hajdukovanjem. U narodu je ostalo sećanje na tadašnje hajdukovanje, pa je ostala i izreka „Đurđev danak – hajdučki sastanak, Mitrov danak – hajdučki rastanak“.
Prema vejrovanju, Đurđevdan je praznik koji označava prekretnicu između zime i ljeta. Kao početak proljeća 6. maj obilježavaju Romi.
U stara vremena na ovaj dan Romi su obilježili prekid zimovanja, pokretali svoje čerge i ponovo kretali na daleki put. Danas je to praznik radosti ispunjen brojnim ritualima koji imaju određenu simboliku.
Veoma je važno i kupanje na rijeci, prije sunca. Ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvijeća ili se sipa mlijeko. Prije zore takođe odlaze u prirodu na đurđevdanski uranak. Nakon toga počinje slavlje uz muziku i igru, a za Đurđevdan treba da bude što bogatija trpeza.