Neven Milјatović student treće godine Filološkog fakulteta Univerziteta u Banja Luci na Katedri za Ruski i srpski jezik i književnost bio je prošlog mjeseca na stručnom usavršavanju, lјetnoj školi na Univerzitetu Dobrolјubov u Nižnjem Novgorodu /Rusija/.
Milјatović koji je rođen u Prijedoru 2001. godine , odrastao je u Kršlјama kod Novog Grada.
U Novom Gradu je osnovno obrazovanje završio u OŠ "Branko Ćopić" u Donjim Agićima a srednjoškolsko u Gimnaziji "Petar Kočić".
Bio je odličan učenik u toku školovanja.
Milјatović je rekao da je od 21. do 28. maja, na Višoj školi međunarodnih odnosa na Univerzitetu Dobrolјubov u Nižnjem Novgorodu organizovano stručno usavršavanje, lјetnja škola za studente u okviru koje su razmatrani uslovi učenja i položaj ruskog jezika na srpskom govornom području, te su se analizirali savremeni aspekti širenja uticaja ruske kulture, kako kod nas, tako i u svijetu.
"U okviru Dana slovenske pismenosti, Filološki fakultet predstavlјalo je pet studenata među kojima sam bio i ja. Tom prilikom, osim stručne i praktične koristi upoznali smo i grad na dvije rijeke, na Volgi i Oki, obilazili Nižnjenovgoroski kremlј, glavne gradske ulice, te se upoznali sa radom glavnih gradskih muzeja i hramova”, rekao je on.
Prema njegovim riječima, put je organizovan zahvalјujući pomoći episkopa banjalučkog Jefrema, a u slučaju Milјatovića po drugi put je podršku pružila opština Novi Grad.
"Meni je ovo bio drugi odlazak u Rusiju, prošle godine sam učestvovao u "Školi mladog prevodilaca".U Nižnjem su nas dočekali prijatelјi sa kojima smo prvi kontakt ostvarili u oktobru 2021. kada su oni boravili kod nas u okvirima Jesenje škole”, kazao je on.
On je objasnio da su prilikom ovog boravka razmotreni novi, budući oblici saradnje i dogovoreni novi projekti te najavlјene nove posjete.
"Bitno je istaći da svaki odlazak u Rusiju biva zapravo poput "povratka" u mjesto za koje se vezuješ učenjem, čitanjem, proučavanjem. Ta sredina u kojoj smo mi boravili, pružila je maksimalno gostoprimstvo i dočekali su nas kao iskreno "bratski narod"”, naveo je Milјatović.
Objasnio je da je odluka da se bavi ruskim jezikom došla spontano, prvobitno je planirao studirati geografiju a onda se pod uticajem Slobodanke Nedimović, profesorice ruskog u Gimnaziji, odlučio za ruski jezik koji mu je odranije išao, no grupa srpski i ruski bila je idealna za bavlјenje kako srpskom, tako i ruskom književnošću, tradicijom i kulturom.
"Ovakav trend odlazaka u Rusiju mora se nastaviti, jer tako se daje dodatna motivacija onom odveć malom broji lјudi koji i dan danas nastavlјa kontinuiranu tradiciju rusistike kod nas, koja potiče još iz XIX vijeka. Uslovi jesu teški, karte jesu skupe, ali namjera da se istraje uvijek nadjačava prepreke, pa tako i u ova teška vremena", kaže on.
Kaže da zasad imam dobar prosjek ocjena, plan mu je nastaviti baviti se filologijom, kojim njenim dijelom precizno još uvijek ne zna.
Precizira da gravitiram ka knjževnosti, nekom od ranijih vijekova te da planira i na master studije kao i da ne bi bilo loše kada bi se pružila prilika za rad na fakultetu, ali je svjesan da je još mnogo toga pred njim.
"Bitno je, na kraju, iznova i iznova raditi i širiti pozitivnu sliku o Srbima kod Rusa, te o Rusima kod Srba. Ma koliko to čudno zvučalo mi ne znamo mnogo jedni o drugima. Iako su naše veze oduvijek bratske, dosta toga se u odnosima još može učiniti. Ta saradnja uglavnom je, doskora, bila samo na papiru i u svijesti naroda. Ne razmišlјamo šta je naš odnos konkretno donio obema stranama, a bilo je dosta toga. Prema nekim izvorima, trgovac, a kasnije i diplomata u službi ruskog cara Petra Velikog, Sava Vladislavić Raguzinski, tokom jednog od svojih putovanja doveo je u Rusiju Arapa Ibragima, pretka Puškina.Samo to bi bilo dovolјno, da smo praktično mi podarili, sticajem okolnosti, Rusiji jednog Puškina. Naši prvi učitelјi nakon Turaka došli su iz Rusije, Malorusije iliti Ukrajine tačnije, Kozačinski i Suvorov. Značaj Nikolaja II Romanova u Velikom ratu za Srbe je nešto opštepoznato”, kaže Milјatović.
Poručio je da je važno je da se veze sa Rusijom očuvaju, a ovo putovanje doživlјava kao dio tog obnavlјanja i dio jedne nove epohe dobrih odnosa koje on opisuje terminom "vazrođenje tisućlјećnog bratstva"
