Učenik generacije u JU SC „Đuro Radmanović“ četvrti stepen ove godine je Dalibor Bogdanović koji je pohađao smjer mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, dok je za treći stepen učenicom generacije proglašena Kristina Radić koja je pohađala smjer frizer.

Dalibor Bogdanović od prvog razreda osnovne škole pa do kraja srednje škole u dnevniku je imao sve petice iako je svakodnevno putovao iz Dubovika.  Nakon što je proglašen za đaka generacije, mi smo razgovarali s njim, a naše prvo pitanje je bilo šta pamti ili šta bi možda želio da zaboravi iz ove četiri godine koje je proveo u SC „Đuro Radmanović“.

„Ako postoje neke stvari koje bih želio da zaboravim, one su vjerovatno već zaboravljene i ostaju samo neke lijepe stvari mada nisam nikada imao neke veće neprijatnosti. Lijepo sam se uklopio, nikada nije bilo problema sa drugarima, a ni sa profesorima. Što se tiče smjera koji sam pohađao, to je išlo spontano. Prvo sam trebao da upišem gimnaziju, ali na kraju sam završio u tu gdje jesam  i smatram da nisam nimalo pogriješio. Jako mi se sviđa taj smjer i svima bih ga preporučio, a riječ kojom bih ga opisao bila bi preciznost.“

Na pitanje kako je uspijevao kombinovati učenje i putovanja u školu, Dalibor je odgovorio:

„Mnogo vremena mi je odlazilo na to putovanje, to jest ne samo na putovanje nego i na čekanje tog prevoza jer su obično te linije išle posljednje, ali na sreću, lako pamtim tako da nije bilo problema što se tiče učenja. Bila su mi dovoljna dnevno dva-tri sata za učenje, jedino mi je trebalo više ako sam imao neki grafički zadatak, ali stizalo se sve.“

Dalibor ističe da nije ljubitelj takmičenja jer smatra da se u znanju ne može takmičiti, ali je  učestvovao na njih nekoliko iz srpskog jezika i fizike, a u posljednje dvije godine takmičenja, zbog epidemije virusa korona, nije ni bilo. Kako sam kaže, više je bio fokusiran na dobijanje što boljih ocjena, nego na takmičenja.

On je prokomentarisao i situaciju sa virusom korona, to jest online nastavu.

„Koliko se uspjelo postići za vrijeme online nastave, smatram da je to veoma diskutabilno. Ja sam imao velika očekivanja kada sam čuo da će se preći na online nastavu, ali mislim da mi još uvijek nismo spremni na to. Ja, recimo, nisam imao problema jer sam imao sve uslove i internet i računar, međutim, mnogo djece nije imalo pristupa tom načinu komuniciranja, a s druge strane su bili profesori kojima je isto bilo teško se snaći. Ali, kada uporedimo prošlu i ovu godinu, čini mi se da je to sad već malo bolje i mislim da je ovo pokazalo koliko nam je informatika svima potrebna, da nam to svima bude osnova nebitno koji je smjer, informatika djeci treba da bude osnova jer smo imali situacije da učenik ne zna da pošalje mail. Tako da, sviđalo se to nama ili ne, informatika nam je i te kako potrebna.“

Dalibor planira da nastavi školovanje i trenutno se priprema za prijemni ispit, a kako kaže, ostaće vjeran informatici tako da će najvjerovatnije upisati Elektrotehnički fakultet smjer softversko inžinjerstvo ili Prirodno-matematički fakultet, informatički smjer.

Što se tiče savjeta za mlade ljude, Dalibor kaže:

„Za učenike koji već sada znaju šta žele da budu, mada je to jako teško u tim godinama, vjerovatno je za njih bolje da upišu nešto u školi „Đuro Radmanović“, vidim da ove godine ima dosta smjerova,a za one koji nisu sigurni uvijek je tu gimnazija, to je jako dobra škola i s tim se ne može pogriješiti. Što se tiče mog smjera, ja bih ga svima preporučio. Svi misle da je to samo metal, ali to je nešto mnogo šire i jako je zanimljivo.“

Na kraju razgovora, on nam je i odgovorio šta mu znači priznanje koje je dobio, a to je učenik generacije:

„Bilo kakvo priznanje za učenika koji je postigao određeni uspjeh znači jako puno. Mislim da se o učenicima koji su odlični i vrlo dobri manje priča nego o učenicima koji su loši i ovaj sistem malo je teži za nas iz razloga što mi nemamo pravo na grešku, nama jedan loš trenutak ili dan može upropastiti sve tako da bilo kakvo priznanje znači mnogo, dobiješ određeni motiv da nastaviš dalje, kada neko prepozna da si uradio nešto dobro, da je to dobro i da vrijedi nečemu.“

Što se tiče trećeg stepena školovanja, za učenika generacije proglašena je Kristina Radić koja je išla u smjer frizer. Što se tiče njene tri godine provedene u ovoj školi, ona ističe da je vežu lijepe uspomene na druženja.

„Pamtim društvo i druženje, dakle sve ono što je i cilj u srednjoj školi-druženje i sticanje znanja.“

Ona kaže da ju je ova škola oduvijek zanimala.

„Oduvijek mi se sviđalo da pravim frizure, razne boje kose i slično. Mi smo imali i praksu za vrijeme školovanja gdje smo dosta naučili, a mogli smo i kod kuće da vježbamo.“

Kristina ističe da je, pored škole, imala vremena i za druge aktivnosti.

„Malo sam se više trudila, ali sam imala dosta vremena i za sve ostale aktivnosti. Našla sam vrijeme za učenje i za sebe i nije mi ništa falilo.“

„Žao nam što smo zbog epidemije virusa korona propustili maturu i ekskurziju jer je to nešto što se pamti, ali našli smo vremena za druženje.“ ističe ona.

Dodaje da joj priznanje za đaka generacije dosta znači i da joj je drago zbog toga, a u narednom paeriodu planira da nastavi obuku za frizera i možda nekad otvori i svoj salon.

Ove školske godine, srednjoškolsko obrazovanje u JU Srednjoškolski centar „Đuro Radmanović“ završio je 161 učenik, u četvrtom stepenu obrazovanja bilo ih je 92, a u trećem 69 učenika.