Navršilo se 37 godina od smrti književnika Branka Ćopića rođenog u Hašanima.

Na godišnjicu  smrti srpskog velikana pisane riječi, kod biste Branka Ćopića u dvorištu  spomen- škole u Hašanima, vijence su  položili su pomoćnik ministra prosvjete i kulture Tanja Đaković, delegacije opštine Krupa na Uni i Zavičajnog društva "Branko Ćopić" Hašani .

U skladu sa epidemiološkim mjerama,  ovaj datum  obilježen je  skromno, simbolično.

Pomoćnik  ministra za kulturu  Tanja Đaković   rekla je  da, koliko god teška i neizvjesna bila vremena, na prigodan način, obilježavanjem godišnjica i drugim manifestacijama, njeguje se sjećanje na književne velikane.

"Gotovo da nema pisca koji je tako volio svoj zavičaj i toliko pisao o njemu kao što je Ćopić pisao o svojim Hašanima. Zato smo ponosni  što smo i u ovim izuzetno teškim okolnostima uspjeli da obnovimo rodnu kuću Branka Ćopića i baštu, što je uz predivni Grmečki pejzaž  dovoljno da oplemeni djetinjstvo generacija koje dolaze", rekla je ona.

Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, u protekle dvije godine obezbijedilo je 250.000 KM za projekat revitalizacije rodnog mjesta Branka Ćopića u okviru kojeg je rekonstruisana njegova rodna kuća.

 

Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen  Kljajić rekao je danas da su Hašani strateško mjesto za ovu lokalnu zajednicu  kad je u pitanju turizam, ali i druge aktivnosti.

"Značajan je projekat "Bašta sljezove boje".  Zoning plan ukazuje kako dalje. Završena je rodna kuća Branka Ćopića i zajedno sa Ministarstvom prosvjete i kulture idemo dalje", izjavio je Kljajić.

 

Predsjednik Zavičajnog društva "Branko Ćopić " Dušanka Dakić  rekla je  da je, zahvaljujući pomoći institucija Republike Srpske u prethodnom periodu obnovljena rodna kuća Branka Ćopića,izgrađen djeda Trišin mlin, obnovljena spomen- škola i asfaltiran put do Hašana.

Ona je naglasila da je Ćopić, gdje god da je bio , u mislima bio u svojim Hašanima odakle je crpio inspiraciju za svoje književna djela.

 

Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima, a 26. marta 1984. godine izvršio je samoubistvo, skočivši sa mosta na Savi u Beogradu.

Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine dobio je Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.

Njegova antologijska zbirka pripovijedaka "Bašta sljezove boje" osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman "Ne tuguj, bronzana stražo".

Od 1968. godine bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.