Bojana i Dragan Dražić iz Dubovika u opštini Krupa na Uni uzgajaju maline, a sa nama su podijelili svoju životnu priču. Maline uzgajaju na površini od jednog dunuma, a oko berbe im pomažu roditelji.
„U berbi provodimo dva do tri sata dnevno, zavisi od potraživanja i od samog roda malina. Više beremo u večernjim časovima“, ispričala je Bojana.
Mušterije su zadovljne i zasad imaju samo riječi hvale.
„Zadovoljni smo, narod najviše voli to što su neprskane i spadaju u zdravu hranu“, nadovezuje se Dragan.
Na pitanje koliko posla ima u malinjaku i koliko se ulaže, Dražići odgovaraju:
„Šta god radite, morate imati prvenstveno volju, želju, ambalažu za transport i još mnogo toga.“

Sadnice su nabavili od prijatelja, radi se o sorti Vilamet, koja je jednostavna za uzgoj i rad. Govoreći o zaštiti od prirodnih nepogoda i bolesti, Dražići kažu da su imali sreće, te da im vremenske nepogode nisu uticale na rod.
„Što se tiče zaštite, nismo razmišljali o nekom natkrivanju i zaštiti od grada, uvijek nam je uspjelo, mislim da smo imali dobar rod.“
Mušterije najčešće uzimaju maline za pripremu zimnice, sokova, džemova, kolača i za svakodnevnu ishranu.

Bojana i Dragan maline prodaju u svojoj okolini, na području opštine Krupa na Uni, a u zadnje vrijeme i u Novom Gradu. Prošle godine su prodali oko 500kg, a ove očekuju prinos do 700kg.
Bojana Dražć je rođena u Sloveniji, gdje se i školovala, međutim zbog ljubavi se ova mlada žena vratila u selo, za koje kaže da ima mnogo prednosti i dobrih strana u odnosu na grad i gradsku vrevu:
„Život mi je ljepši na selu, grad ima svoje prednosti, ali na selu se osjećam slobodnije. Na selu se više radi, nije kao u gradu gdje si ponekad zatvoren u četiri zida. Ustvari, kad si sa voljenom osobom, nije bitno gdje si, bitno je samo da vam je lijepo,“ zaključuje Bojana.