Ispred porodične kuće Nadarevića u Novom Gradu položeno je cvijeće kao poslednji pozdrav preminulom glumcu Mustafi Nadareviću.

Novaljani su se tako pozdravili sa Nadarevićem koji je ovdje odrastao i završio osnovnu školu.

Nadarević je preminuo u nedjelju 22. novembra u 77. godini.

Mlađe generacije ga poznaju kao Izeta Fazlinovića iz serije „Lud, zbunjen, normalan“. Ipak, Nadarević je tokom duge i bogate karijere odigrao mnogo velikih pozorišnih, filmskih i TV uloga.

Mustafa Nadarević progovorio pred nastavak snimanja "Lud, zbunjen, normalan"  i sve oduševio: Dobro se osjećam, godine mi ništa ne mogu

Odigrao je oko 150 pozorišnih uloga, snimio više od 60 filmova, drama i TV serija sa najvećim rediteljima jugoslovenskog filma.

Njegov talenat je mnogo puta nagrađen brojnim priznanjima.

Djetinjstvo i obrazovanje 

Mustafa Nadarević je rođen 2. maja 1943. godine u Banjaluci gde su se njegovi roditelji upoznali i zavoljeli. Priča Mehmeda i Asje Nadarević nije imala srećan početak, jer su se želji da se vjenčaju oštro protivili njihovi roditelji. Kada su ipak odlučili da se vjenčaju, Mehmed se nije pojavio. Naime, učinilo mu se da je dan prije Asija na korzu pogledala nekog drugom, pa se zbog silne ljubomore prvi i poslednji put napio i nije otišao na venčanje.

Međutim, kako je Asja već bila trudna i kako ljubav uvek pobijedi, ipak su se vjenčali i preselili u Novi Grad (Bosanski Novi). Glumac je ime dobio po majčinom ocu, Mustafi Memiću koji je umro 1941. godine. Pet godina kasnije, 1946. godine umro je i Mustafin otac, Mehmed, a njegova majka Asja je sa 22 godine postala udovica i samohrana majka.

Zbog teške materijalne situacije poslala je Mustafu na školovanje u Zagreb, a ona je ostala u Novom Gradu tražeći posao. Osam godina je živio sa bakom i djedom u Zagrebu gde je završio prvi razred osnovne škole. Pošto je majka uspjela da se zaposli, vratio se u Novi Grad gde je završio osnovnu školu.

Njegovi baka i djed su iz Zagreba preselili u Rijeku, pa je i Mustafa Gimnaziju završio u tom gradu. S obzirom na to da je već u djetinjstvu pokazao talenat za glumu, Mustafa je iz Rijeke preselio u Zagreb kako bi završio Akademiju dramskih umjetosti.

Karijera

Svoju prvu ulogu Mustafa Nadarević je dobio već u prvom razredu kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica ga je za tu ulogu izabrala jer je imao dužu kosu i piskutav glas, pa je ličio na djevojčicu.

Kada je krenuo u riječku Gimnaziju postao je član amaterskog kazališta „Viktor Car Emin“, pa se ljubav prema glumi pretvorila u poziv.

Upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a za sebe kaže da nikad nije bio među najboljim studentima, uprkos činjenici da je radio s odličnim profesorima.

 Ističe da se uvijek izvlačio na talenat bez rada, te da je tek nakon tridesete godine života počeo ozbiljno da radi.

Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu.

Najpre je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“.

Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“.

Osim toga glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama.

Filmsku karijeru započinje tek početkom osamdesetih godina u sporednim ulogama.

U filmu „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice iz 1985. godine istakao se ulogom Zijaha.

Zatim su uslijedili filmovi „Već viđeno“ Gorana Markovića iz 1987. godine, „Glembajevi“ Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, pa „Kuduz“, „Gluvi barut“, „Praznik u Sarajevu“, „Puška za uspavljivanje“, „Ničija zemlja“, „Gori vatra“, „Nafaka“ i mnogi drugi.

Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen normalan“ koja se snima i emituje na brojnim regionalnim televizijama od 2007. godine.

Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičjeg gnezda“, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, „Zabune“ Alana Ejkborna (Alan Ayckbourn) u Satiričnom kazalištu Kerempuh, „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića u Hrvatskom naarodnom kazalištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Tada je imao 25 godina: Ovako je Mustafa Nadarević izgledao u prvoj  filmskoj ulozi | BL Portal

Privatni život

Iako je rođen u Banjaluci, Mustafa Nadarević nije mnogo vremena proveo u tom gradu. Najranije uspomene ga vežu za Novi Grad i Zagreb, a tinejdžerske dane provodio je u Rijeci.

Kao dijete je ostao bez oca Mehmeda koji je umro od tuberkuloze. Njegova majka Asija, iako mlada udovica, nije se više udavala. Mustafa je bio jedinac, miljenik bake Anice i deda Mustafe. Zbog siromaštva je rano napustio majku, te otišao u Zagreb da živi s bakom i djedom. S njima je proveo osam godina i kaže da se rado seća tog perioda.

Najdraža sećanja veću ga za Štrosmajerov trg gde su živeli, te Trg Republike (danas Trg Bana Jelačića) na kome je, na velikom ekranu gledao crtane filmove i filmske novosti.

Kada se nakon osam godina vratio u Novi Grad (tada Bosanski Novi), bio je glavna atrakcija među dečacima.

Dok su druga deca, zbog siromaštva, hodala gola i bosa, on je nosio soknice, sandale, kratke i duge hlače.

Zbog toga su ga vršnjaci prozvali „zagrebačka beba“ i „“Mujica-gujica“.

Kako sam kaže, školu nije volio, a ponekad ga je baka dok su živjeli u Rijeci pratila do škole, jer bi bježao s nastave da bi se kupao i sunčao na plaži.

Čak je i na fakultetu bio kampanjac. Profesori i starije kolege su ga hvalili zbog izuzetnog talenta, ali, kako je sam priznao, nije bio veoma vrijedan.

Sve se promjenilo kada je sa prvom suprugom Jasnom dobio ćerku Nađu. Uvidjevši da se stvari mijenjaju, mladalačka ludost prerasla je u ozbiljan posao. Kada je Nađa imala osam godina, Mustafa i Jasna su se razveli.

Majka i ćerka su odselile u Ameriku, a glumac je nastavio da gradi karijeru u Jugoslaviji. Nađa je završila istoriju i istoriju umjetnosti, te postala doktor. Nakon toga oženio je Snežanu sa kojom ima ćerku Nanu i sina Ašu. Oboje žive i rade u Zagrebu.

Mustafu Nadareviću je ljubav ipak došla nešto kasnije. Treći put se oženio scenografkinjom i kostimografkinjom Slavicom Radović. Živjeli su na relaciji Zagreb – Ljubljana, jer je Slavica bila rodom iz Slovenije. Iako je bila mlađa od njega 20 godina, brak je opstao više od petnaest godina. Porodičnu idilu prekinula je prvo Slavičina bolest, a kasnije i prerana smrt.

Naime, više od deset godina borila se s rakom dojke. Bolest se nakon terapija ponovo vraćala, da bi 2012. metastazirala na jetru. Umrla je 7. juna 2012. godine.

Iako je uvijek nerado govorio o svom privatnom životu, za pokojnu suprugu Slavicu, rekao je da je „vrlo nadareno, hrabro i drago biće“ koje je oplemenilo njegov život. Regionalni mediji su u januaru 2020. godine objavili da glumac boluje od karcinoma pluća.

Premda se osjećao bolje, zbog loše epidemiološke situacije uzrokovane novim virusom korona nije često napuštao svoj dom u Zagrebu.

U martu je primljen u zagrebačku bolnicu, ali je poslednje mjesecej života proveo kod kuće.

Preminuo je 22. novembra 2020. godine u svom domu u Zagrebu.

Još sam u bolnici, ne znam kada ću izaći..." Mustafa Nadarević u TEŠKOM  STANjU | Novosti.RS

Filmografija:

1968. – Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata

1970. – Fiškal TV serija

1971. – Prosjaci i sinovi TV serija

1977. – Nikola Tesla TV serija

1978. – Punom parom TV serija

1978. – Mačak pod šljemom TV serija

1980.-1981. – Velo misto TV serija

1981. – Nepokoreni grad TV serija

1982. – Kiklop 1982. – Miris dunja

1982. – Zločin u školi 1983. – Lažeš, Melita

1984. – Mala pljačka vlaka

1984. – U raljama života

1984. – Zadarski memento

1985. – Horvatov izbor

1985. – Ljubavna pisma s predumišljajem

1985. – Otac na službenom putu

1986. – Večernja zvona

1987. – Već viđeno

1987. – Zločinci

1968. – Ljubezni Blanke Kolak

1988. – Klopka

1988. – Zaboravljeni

1988. – Glembajevi

1989. – Kuduz

1989. – Povratak Katarine Kožul

1990. – Gluvi barut

1991. – Praznik u Sarajevu

1991. – Priča iz Hrvatske

1991. – Đuka Begović

1993. – Kontesa Dora

1993. – Dok nitko ne gleda

1994. – Vukovar se vraća kući

1994. – Nausikaja

1994. – Gospa

1995. – Isprani

1997. – Savršeni krug

1997. – Puška za uspavljivanje

1998. – Transatlantic

1999. – Četverored

2000. – Je li jasno, prijatelju?

2001. – Ničija zemlja

2001. – Polagana predaja

2001. – Kraljica noći

2002. – Novo doba

2002. – Prezimiti u Riu

2003. – Gori vatra

2004. – Kod amidže Idriza

2004. – Heimkehr

2004. – Duga mračna noć

2004. – Družba Isusova

2004. – Iluzija

2005. – Duga mračna noć

2006. – Balkan Inc.

2006. – Nafaka

2006. – 2007. Pozorište u kući

2007. – Lud, zbunjen normalan

2008. – Ničiji sin

2012. – Ljudožder vegetarijanac

2012. – Kad svane dan

 Nagrade i priznanja:

Marul Orlando Zlatni lovor vijenac – tri puta Zlatni lovor vijenac za posebni doprinos teatarskoj umjenosti

Nagrada Dubravko Dujšin

Nagrada grada Zagreba

Sterijina nagrada

Zlatna klapa – tri puta

Zlatna arena – tri puta

Grand Prix na filmskom festivalu u Moskvi

Nagrada Vladimir Nazor 1981.

Nagrada Zlatni smijeh za najbolju režiju na Danima satire za „PredstavaHamleta u selu Mrduša Donja“ Ive Brešana, 1995.

Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Vilija Lomana (Willy Loman) u predstavi „Smrt trgovačkog putnika Artura Milera (Arthura Millera) u izvođenju Drame HNK u Zagrebu, 1999.

Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Vilija Lomana u predstavi „Smrt trgovačkog putnika Artura Milera“ , u režiji Stivena Kenta (Steven Kent) i izvođenju Drame HNK u Zagrebu, 1999.

Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Nikolaja Petrovića Kirsanova u predstavi Očevi i sinovi Bajana Friela (Brian Friel) prema istoimenom romanu Turgenjeva u izvođenju Drame HNK u Zagrebu, 2002.

Nagrada Zlatni smijeh na Danima satire za adaptaciju „Balkanskog špijuna“ Dušana Kovačevića u vlastitoj režiji i izvođenju Satiričkog kazališta Kerempuh, 2004.

Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Don Zanea u drami „Glorija“ Ranka Marinkovića u izvođenju Drame HNK u Zagrebu, 2005.

Nagrada Tito Stroci (Tito Strozzi) za ulogu Hasanage, za režiju i dramski tekst „Hasanaginice“, 2006.

Nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Hasanage u svojoj režiji „Hasanaginice“ prema Milanu Ogrizoviću, 2007.